JWST je snimio jato Pismis 24 u Jastogovoj maglini (NGC 6357), koje se nalazi na oko 5.500 svetlosnih godina. Najsjaniji član, Pismis 24–1, pokazao se kao binarni sistem od ~74 i 66 Sunčevih masa, a u jatu ima više zvezda spektralne klase O. Snažno UV zračenje i zvezdani vetrovi oblikuju šupljine i visoke stubove gasa (vrh ~0,14 svetlosne godine), ali verovatno smanjuju učestalost protoplanetarnih diskova u okolini.
JWST Otkriva "Vatrenu Oluju" Rađanja Zvezda u Jastogovoj Maglini (Pismis 24)

Kosmički teleskop James Webb (JWST) nedavno je snimio masivno otvoreno jato Pismis 24 u Jastogovoj maglini (NGC 6357), otkrivajući zapanjujuće detalje rađanja zvezda kroz infracrveni pogled koji prodirе kroz prašinu i gas.
Šta vidimo na snimku
Jastogova maglina prostire se oko 300 svetlosnih godina i nalazi se na otprilike 5.500 svetlosnih godina od Zemlje. U centru magline leži masivno jato Pismis 24, gde JWST-ove infracrvene kamere otkrivaju vrevu mladih, veoma masivnih zvezda i složene strukture od prašine i gasa.
Masivne zvezde i njihovi efekti
Najsjanija zvezda u jatu, Pismis 24–1, nekada je smatrana mogućim rekordom u masi (procene su išle do ~300 Sunčevih masa), ali današnja merenja pokazuju da je reč o binarnom sistemu sa zvezdama od približno 74 i 66 Sunčevih masa. Pored njih, najmanje nekoliko drugih članova jata spada u spektralnu klasu O — najtopliju klasu normalnih zvezda.
Površinske temperature ovih divova su gotovo osam puta veće od Sunčeve, pa emituju snažne i energične tokove ultraljubičastog (UV) zračenja. To jonizuje okolni vodonik i daje maglini karakterističan sjaj, dok istovremeno snažni zvezdani vetrovi izduvavaju okolni materijal i formiraju šupljine oko jata.
Stubovi i potencijal za formiranje planeta
Mnogi delovi gasa i prašine uspevaju privremeno da se odupru vetrovima, pa nastaju impozantni stubovi slični »Stubovima stvaranja« u Orlovoj maglini. Najviši stub na snimku pokazuje vrh prečnika oko 0,14 svetlosne godine (≈ širina većeg od 100 Sunčevih sistema do orbite Neptuna).
Ipak, ekstremno jak UV i vetrovi verovatno otežavaju nastanak i opstanak protoplanetarnih diskova. Poslednja procena ukazuje da je učestalost protoplanetarnih diskova u neposrednoj blizini Pismis 24 niža nego u sličnim, manje ekstremnim jatom.
Zašto je ovo važno
JWST-ovi snimci Pismis 24 pružaju jedinstven uvid u to kako masivne zvezde oblikuju svoju okolinu i utiču na buduće generacije zvezda i planeta. Ovako detaljne infracrvene slike pomažu astronomima da razumeju granice mase zvezda, mehanizme erozije gasa i uslove pod kojima se (ili ne) formiraju planetarni sistemi.
Zaključak: Pismis 24 je blizak i reprezentativan primer vatrene, masivne zvezdane populacije — idealan laboratorium za proučavanje uticaja najmasivnijih zvezda na formiranje zvezda i planeta.
Pomozite nam da budemo bolji.
























