Nova studija povezuje savremenu desnorukost (~90% ljudi) sa početkom uspravnog hodanja i rastom mozga u ljudskoj evoluciji. Analiza podataka od 2.025 jedinki iz 41 vrste primata pokazuje da kombinacija velike veličine mozga i proporcija ruku i nogu najbolje objašnjava pojavu desnorukosti. Jasniji desni bias pojavljuje se u rodu Homo, dok su rani australopiteci mogli imati samo blagu prednost.
Zašto Većina Ljudi Koristi Desnu Ruku? Nova Studija Povezuje Desnorukost Sa Uspravnim Hodanjem i Rastom Mozga

Otprilike 90% ljudi u svim kulturama preferira desnu ruku za obavljanje zadataka. Nova studija sugeriše da je ova izražena desna preferencija nastala u periodu kada su rani ljudski preci počeli da hodaju uspravno i kada su im se mozgovi povećavali.
Šta su istraživači uradili?
Autori studije (objavljene u PLOS Biology) analizirali su podatke o 2.025 jedinki iz 41 vrste primata. Testirali su više glavnih hipoteza o poreklu lateralnosti ruke — uključujući upotrebu oruđa, ishranu, stanište, telesnu masu, socijalnu organizaciju, veličinu mozga i način kretanja.
Ključni nalazi
Najbolji model koji objašnjava pojavu desnorukosti kombinovao je veliku veličinu mozga i relativnu dužinu ruku u odnosu na noge (što je standardan anatomski pokazatelj bipedalnog, odnosno dvočlanog kretanja). Na osnovu ove kombinacije osobina istraživači su mogli da procene verovatnu preferenciju ruke i kod izumrlih ljudskih predaka.
Istraživanje ukazuje da su rani rodovi poput Ardipithecus i Australopithecus mogli da imaju blagu desnu prednost, slično nekim savremenim velikim antropoidima. Jasniji desni bias postaje izražen u rodu Homo — uključujući H. ergaster, H. erectus i neandertalce — do vrhunca kod Homo sapiens. Izuzetak je malecka vrsta Homo floresiensis, koja je imala slabiju preferenciju, što odgovara njenom manjem mozgu i kombinaciji penjanja i uspravnog hodanja.
Kako su nastale ove promene?
Istraživači pretpostavljaju sledeći razvojni sled: prvo je uspravno hodanje oslobodilo ruke od glavne uloge u locomociji, što je omogućilo veću upotrebu ruku za manipulaciju i alate. Kasniji porast i reorganizacija mozga učvrstili su desni nagib u gotovo univerzalni obrazac koji danas vidimo kod ljudi.
„Naši rezultati sugerišu da je verovatno vezano za neke ključne osobine koje nas definišu kao ljude, naročito uspravno hodanje i evoluciju većih mozga,“ rekao je dr Thomas Püschel, jedan od autora studije.
Šta sledi?
Autori napominju da je ovo prvo istraživanje koje je u jednom okviru istovremeno testiralo više glavnih hipoteza o ljudskoj desnorukosti. U budućim studijama žele da razjasne kako je ljudska kultura uticala na stabilizaciju desnorukosti i zašto levorukost i dalje opstaje u populacijama.
Zaključak: Kombinacija bipedalnog načina kretanja i rasta mozga verovatno je ključna za evoluciju izražene desnorukosti kod ljudi, dok su rani preci mogli imati samo blagu desnu preferenciju.
Pomozite nam da budemo bolji.


































