Svetsko prvenstvo 2026. donelo je novu geografsku širinu, ali i istaklo velike razlike u pristupu putovanjima — plasman nije bio jednak ulasku u zemlje domaćine. Navijači iz oko četvrtine kvalifikovanih zemalja suočili su se sa zabranama, odlaganjima ili odbijanjem viza, dok su dijaspore i lokalne fan zone nadomestile fizičko prisustvo. Posebno su se istakli primeri iz Mosula, Brocktona i Dakara, kao i diplomatske i konzularne reakcije na probleme sa vizama.
Plasman Na SP 2026. Ne Garantuje Dolazak: Vize, Ograničenja i Fan Zone Koje Nadomešćuju Stadion

MOSUL, Irak — Godinama su Mustafa al Saadi i trojica njegovih kolega iz mosulske bolnice zajedno putovali prateći fudbalsku reprezentaciju Iraka. Kada se Irak plasirao na Svetsko prvenstvo prvi put od 1986. godine, planirali su novo putovanje — ali u avionu su na kraju bili samo trojica prijatelja.
Al Saadijev zahtev za vizu ostao je u statusu "u obradi" dok je on u naselju al Muthanna gledao meč protiv Francuske na javnom ekranu, dok su se njegovi drugovi nalazili na stadionu u Filadelfiji, gotovo 9.650 kilometara daleko. "To je vrlo tužan osećaj — videti svoje bliske prijatelje sa nacionalnim timom u svakoj zemlji sveta, a ne biti tamo", rekao je al Saadi dok su crveni pirotehnički efekti osvetljavali nebo pored ostataka drevne Ninive.
Nejednak pristup putovanjima
Svetsko prvenstvo 2026. pokazalo je veću geografska širinu: debitovale su Zelenortska ostrva, Jordan, Uzbekistan i Curaçao. Ipak, plasman na turnir nije automatski značio i mogućnost putovanja — vize i imigracionu politiku i dalje određuju države domaćini. Navijači iz oko četvrtine kvalifikovanih zemalja suočili su se sa zabranama, pooštrenim uslovima ulaska ili visokim stopama odbijanja američkih viza, što je bilo jasno vidljivo na tribinama.
Primeri sa terena
Na meču u blizini Bostona, kontrasti su bili oštar podsetnik: desetine hiljada Škota u kiltovima, dok je himna Haitija dopirala iz znatno manjih grupa — posledica američkih ograničenja putovanja koja i dalje pogađaju građane te zemlje. U Brocktonu (Massachusetts), gde živi velika zajednica Zelenortskih ostrva, ljudi su slavili u restoranima i na ulicama; u Dakaru su studenti trajno zauzeli balkone da bi gledali utakmice; u Mosulu su stotine ljudi pratili igru ispod velikog ekrana dok su reflektori i muzika oživljavali trg.
Politike, vize i izuzeci
U okviru strožijih mera tokom prethodne američke administracije, SAD su zahtevale vizne depozite do 15.000 dolara od posetilaca iz određenih zemalja. Nakon zahteva FIFA, administracija je odlučila da izuzme nosioce karata iz pet učestvujućih zemalja (Alžir, Zelenortska ostrva, Obala Slonovače, Senegal i Tunis) od te obaveze, ali je standardni vizni proces ostao na snazi. Državni sekretarijat je istakao da je rasporedio više od 600 dodatnih konzularnih službenika, otvorio milione termina i koristio FIFA PASS za prioritetne zahteve, ali mnogi podnosioci i dalje nisu dobili vize ili su doživeli odlaganja.
Volker Türk, Visoki komesar UN za ljudska prava, upozorio je da stroge imigracione politike mogu narušiti pristup turniru i pozvao na "masovno preispitivanje" prakse u cilju zaštite ljudskih prava.
Novinari i navijači suočeni sa preprekama
Ganski novinar Prince Ayim Brown štedljivo je prikupljao novac, pohađao obuke i podneo zahtev za vizu — koji mu je na kraju bez objašnjenja odbijen. Slično je i mnogim drugim novinarima, delegatima i navijačima kojima su vize ili putne prepreke onemogućile dolazak.
Dijaspore i lokalne proslave
Za mnoge navijače, prvenstvo su zamenile fan zone i dijasporske proslave koje su imale snažan emotivni i simbolički značaj. U Brocktonu, vlasnici restorana Jaysen i Amelia Gonçalves doživeli su istorijski trenutak kada je cela zajednica zbog plasmana Zelenortskih ostrva navijala za svoju zemlju. U Mosulu je al Saadi pomogao da se organizuje fan zona u al Muthanni — događaj koji je prema njegovim rečima "donеo Svetsko prvenstvo u grad".
Assane Ly iz Dakara rekao je da mu nedostaje prilika da u mešavini publike sklapa nova prijateljstva i razmenjuje iskustva koja samo fizičko prisustvo na Mundijalu može da pruži. Za mnoge dijaspore, međutim, ovo je bio i prvi veliki trenutak da glasno podrže svoje nacionalne timove.
Zaključak
SP 2026. pokazalo je napredak u raznovrsnosti učesnika, ali i ostavilo u prvom planu pitanja pristupačnosti i jednakosti u putovanjima. Dok su neki uspeli da dođu uz pomoć pojedinačnih izuzetaka i diplomatskih napora, mnogima je ostala samo nada ili proslava kod kuće — podsetnik da fudbal i dalje udara u zidove politike i birokratije.
Izveštavali su: Willingham iz Bostona, Salim iz Erbila i Banchereau iz Dakara. AP novinari Ope Adetayo (Lagos) i Edward Acquah (Accra) doprineli su izveštavanju.
Pomozite nam da budemo bolji.


























