Grupa planetarnih naučnika koristila je 3D klimatske modele da proceni maksimalni vek vegetativne biosfere Zemlje. U dva scenarija — intenzivno hemijsko trošenje stena koje vodi padu CO2 i slabije trošenje koje dovodi do porasta temperature — poslednje kopnene biljke nestaju za oko 1,84–1,87 milijardi godina. Autori napominju da evolucija biljaka ili tehnološke intervencije mogu produžiti njihov opstanak, pa čak i omogućiti širenje života u gornje slojeve atmosfere ili van Zemlje.
Do Kada Će Biljke Preživeti? Naučnici Procjenjuju Oko 1,87 Milijardi Godina

Ako vam sobne biljke često uvenu, uteha je da biljni svet planete verovatno neće nestati uskoro: nova studija procenjuje da poslednje biljke na Zemlji mogu izumreti tek za oko 1,84–1,87 milijardi godina.
Šta su istraživači radili?
Astrobiolog Jacob Haqq-Misra i planetarni klimatski naučnik Eric Wolf iz neprofitne organizacije Blue Marble Space koristili su trodimenzionalne klimatske modele kako bi simulirali Zemljinu klimu naredna 2 milijarde godina. U modelu su uzeli u obzir predviđeno pojačanje Sunčevog sjaja (otprilike 20% jače u tom periodu) i promene koncentracije ugljen-dioksida (CO2) pod uticajem prirodnih procesa.
Dva glavna scenarija
Autori su fokusirali simulacije na prirodni karbonat‑silikatni ciklus — proces u kome hemijsko trošenje stena uklanja CO2 iz atmosfere, taloži ga u okeanima i stvara stene, a zatim ga vraća vulkanskom aktivnošću i tektonikom. Pošto nije sigurno koliko je taj ciklus osetljiv na temperaturu površine, istraživači su modelirali dve verzije:
- Model s jakim hemijskim trošenjem stena: površinska temperatura ostaje relativno stabilna, ali CO2 u atmosferi postepeno opada. U tom scenariju fotosintetski organizmi bivaju uskraćeni za CO2 i vegetativna biosfera bi nestala za oko 1,84 milijardi godina.
- Model sa slabim hemijskim trošenjem stena: CO2 ostaje približno stabilan, ali temperatura raste dok srednja globalna temperatura ne dostigne oko 65 °C. Takva toplota bi učinila nemogućim preživljavanje kopnenih biljaka, pa ovaj scenarij postavlja maksimum opstanka na oko 1,87 milijardi godina.
"Ovo sugeriše mogućnost da fotosintetska biosfera Zemlje može ostati održiva u nekom obliku sve do trenutka kada Zemlja počne da gubi svoju vodu", pišu autori u radu objavljenom u Journal of Geophysical Research: Atmospheres.
Faktori koji bi mogli promeniti sliku
Autori napominju ključnu zvezdicu: modeli ne uključuju evoluciju biljaka niti moguće tehnološke intervencije ljudi ili buduće inteligentne civilizacije. Oba faktora mogu znatno produžiti opstanak biljnog sveta, kako na Zemlji tako i van nje.
Mogući putevi za produženje života uključuju:
- Prirodnu evoluciju biljaka koje bolje regulišu temperaturu i pritisak organizma ili se prilagođavaju višim nadmorskim visinama i vazdušnijim staništima.
- Širenje života u gornje slojeve atmosfere, pa na objekte sa manjom gravitacijom (npr. Mesec, komete) ili širenje u slobodni kosmos.
- Tehnološke intervencije (geoengeneering) kao što su reflektujući aerosoli u gornjoj atmosferi ili sunčana sjenila u orbiti — ali ove mere su rizične i dugoročne posledice nisu poznate.
- Još spekulativnije ideje uključuju pomeranje Zemlje u udaljeniju orbitu ili manipulaciju karakteristikama Sunca, što su za sada više teorijske nego izvodljive opcije.
Zaključak
Iako tačan ishod ne možemo znati, studija pruža osnovu za optimizam: u standardnim prirodnim scenarijima život na Zemlji, bar u nekoj formi, mogao bi opstati stotine miliona do nekoliko milijardi godina više nego što se ranije pretpostavljalo. Autori zaključuju da ograničenja poput toplotnog stresa ili CO2‑oskopljenosti možda reflektuju trenutne uslove, a ne nepobedive granice biosfere.
Rad je objavljen u Journal of Geophysical Research: Atmospheres. Ako primetite grešku u tekstu, obavestite nas — cenimo povratne informacije.
Pomozite nam da budemo bolji.




























