Rat između SAD i Irana produbljuje klimatsku krizu u Bliskom istoku i Severnoj Africi: napadi na postrojenja za desalinizaciju, rafinerije i drugu civilnu infrastrukturu ugrožavaju pristup pijaćoj vodi i zagađuju ekosisteme. U prvih dve nedelje sukoba emitovano je oko 5 miliona tona CO2, dok su direktne ekonomske štete procenjene na milijarde dolara. Posledice su veće raseljavanje, smanjen kapacitet za klimsku adaptaciju i povećana ranjivost najugroženijih grupa.
Kako sukob SAD i Irana pogoršava klimatsku krizu u Bliskom Istoku i Severnoj Africi

Na Samitu NATO-a u Ankari predsednik Donald Trump izjavio je da je inicijalni dogovor kojim su bile prigušene direktne borbe između Sjedinjenih Država i Irana „gotov“, dok su u danima nakon toga zabeleženi uzajamni vojne udari. Strah od šire eskalacije raste, ali suštinski troškovi sukoba već se jasno ogledaju i u pogoršanju klimatskih ranjivosti u regionu.
Uticaj na vodu i kritičnu infrastrukturu
Rat je pogodio ključne objekte za snabdevanje vodom: napadi su prijavljeni na postrojenja za desalinizaciju na ostrvu Qeshm (Iran) i u Bahreinu, kao i na energetske i vodne objekte u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Desalinizaciona postrojenja zadovoljavaju i do dve trećine ukupne potražnje za vodom u nekim državama regiona, pa oštećenja direktno ugrožavaju pristup pijaćoj vodi za desetine hiljada ljudi.
Zagađenje, zdravlje i ekosistemi
Napadi na rafinerije, skladišta nafte i hemijske objekte povećavaju rizik od zagađenja tla, vazduha i voda. Direktor Svetske zdravstvene organizacije Tedros Adhanom Ghebreyesus upozorio je na opasnost od kontaminacije hrane, vode i vazduha, što posebno ugrožava decu, starije osobe i druge ranjive grupe.
Ekonomski teret i smanjeni kapacitet za prilagođavanje
Sukob je već naneo značajnu ekonomsku štetu: procenjuje se najmanje 58 milijardi USD štete na energetskoj infrastrukturi u Zalivu, dok su prihodi od turizma pali za oko 600 miliona USD dnevno od početka neprijateljstava. Vlade koje troše sredstva na obnovu i bezbednost imaju manje mogućnosti da finansiraju klimsku adaptaciju i otpornost zajednica.
Emisije i klimatske posledice
Vojne aktivnosti generišu velike količine ugljen-dioksida: procene ukazuju na oko 5 miliona tona CO2 emitovanih u prvim dve nedelje sukoba — više od godišnjih emisija 84 države. Razlozi su razaranje građevina, sagorevanje rezervi goriva, potrošnja goriva u operacijama, proizvodnja i upotreba oružja, kao i budući emisivni talas tokom rekonstrukcije. Predloženi Pentagonov budžet od 1,5 biliona USD nosi procenjeni dodatni teret od oko 267 megatona CO2 u narednom periodu, što dodatno otežava prelaz na obnovljive izvore energije.
Raseljavanje i društvene posledice
Pre sukoba region je bio domaćin oko 24,3 miliona prisilno raseljenih. Od početka intenzivnijih sukoba prijavljeno je dodatnih oko 3,2 miliona interno raseljenih u Iranu i više od milion u Libanu. Migracije radne snage i smanjenje doznaka dodatno opterećuju ranjive privrede, dok žene, poljoprivrednici i izbeglice ostaju najugroženiji.
Zaključak
Ovaj sukob ilustruje kako vojni obračuni pojačavaju klimatske rizike: direktno napadnuta infrastruktura smanjuje pristup kritičnim resursima, zagađenje ugrožava zdravlje, a ekonomski troškovi ograničavaju mogućnost ulaganja u prilagođavanje klimi. Trajan mir i ulaganja u otpornost i obnovljive izvore su ključni da se spreči dalja degradacija bezbednosti i uslova života u čitavom regionu.
Pomozite nam da budemo bolji.























