Međunarodni COMPACT tim ponovo je analizirao CMB podatke i utvrdio da oni ne isključuju neke ravne euklidske topologije, poput 3‑torusa i njegovih uvijenih varijanti. Iako se standardni 3‑Torus (E1) može odbaciti ako je u okviru vidljivog horizonta, verzije s rotacijama (E2 i E3) i dalje su kompatibilne s posmatranjima. Istraživači sada traže „topološki otisak“ u CMB podacima kako bi dobili odlučujući opservacijski dokaz.
Naš Svemir Kao Dvorana Ogledala? Novi Podaci Ne Isključuju 'Donut' Topologiju
Are We Living in a ‘Hall of Mirrors’ Universe?Andriy Onufriyenko - Getty Images
Naučnici iz međunarodne saradnje COMPACT ponovo su analizirali podatke Kosmičkog mikrotalasnog zračenja (CMB) i otkrili da ti podaci ne isključuju određene ravne, euklidske topologije univerzuma — među njima i poznati 3‑torus, odnosno "donut" oblik.
Šta su istraživači radili?
Tim pod imenom Collaboration for Observations, Models and Predictions of Anomalies and Cosmic Topology (COMPACT) ponovo je pretražio CMB podatke i primenio metode koje ranije pretrage nisu u potpunosti koristile. Njihov prvi rad, objavljen u časopisu Physical Review Letters, pokazuje da ranija ubeđenja o tome da CMB isključuje „egzotične“ topologije možda nisu završila celu priču.
3‑Torus i njegove varijante (E1, E2, E3)
Autori su se fokusirali na tako imenovani 3‑Torus (označen kao E1) i dve njegove rotirane verzije: E2 (uvijanje od 180°) i E3 (uvijanje od 90°). Studija zaključuje da se standardni E1 može odbaciti ako se nalazi unutar horizonta vidljivog iz CMB posmatranja. Međutim, E2 i E3 i dalje ostaju kompatibilne sa dostupnim podacima — njihove uvijene putanje bi, prema modelima, proizvele dva različita ali korelisana pogleda iste regije svemira.
„Iako jasni indikatori topologije još nisu otkriveni, naše analize pokazuju da prethodne pretrage nisu iscrpile sve relevantne mogućnosti,“ navode istraživači COMPACT‑a.
Zašto je to važno?
Ako je svemir konačan i topološki zatvoren (npr. u obliku torusa), mogli bismo teleskopima videti iste objekte više puta, prikazane na različitim mestima neba — svojevrsnu „dvoranu ogledala“. To što do sada ne vidimo takve ponavljajuće slike ne znači da ih nema: moguće je da svetlost sa tih ponavljanja još nije stigla do nas jer se nalaze izvan horizonta CMB‑a.
Šta sledi?
Autori ističu da je istraživanje daleko od kraja: postoje ukupno 18 matematički mogućih euklidskih topologija i mnogo kompleksnijih konfiguracija koje još nisu detaljno ispitane. Tim trenutno radi na metodama za pronalaženje takozvanog „topološkog otiska“ u CMB podacima — specifičnih statističkih ili prostornijih obrazaca koji bi mogli jednoznačno podržati neku od topologija.
Ukratko, analiza vraća u opticaj mogućnost da svemir ima zatvorenu, uvijenu strukturu i poziva na dodatna posmatranja i naprednije analize kako bi se to potvrdilo ili odbacilo.
Pomozite nam da budemo bolji.
