Sažetak: Iran je preneo veću autonomiju regionalnim komandantima milicija u Iraku, omogućivši nekim grupama da deluju bez direktnog odobrenja iz Teherana. Decentralizacija je rezultat ratnih pritisaka i iskustava iz 12-dnevnog sukoba u junu, a SAD su odgovorile sankcijama i ciljnim udarima. Situacija dodatno komplikuje politička povezanost milicija sa iračkom državom i otežava Bagdadu da ih kontroliše.
Iran Povećava Autonomiju Komandanata Milicija u Iraku — Veći Rizik Od Eskalacije

Iran je, prema izvorima Associated Pressa, povećao autonomiju svojih komandanta nad iračkim milicijama, dozvoljavajući nekim grupama da sprovode operacije bez prethodnog odobrenja iz Teherana. Promena je, navode sagovornici, odgovor na pritiske rata i lekcije iz 12-dnevnog sukoba u junu, te je dovela do veće decentralizacije u komandovanju.
Šta se dogodilo
Pet anonimnih izvora — trojica članova milicija i dva zvaničnika — rekli su AP da su najtvrđi elementi sada oslonjeni na savetnike iz Irana, ali deluju po proceni na terenu bez vraćanja centralnoj komandi. To je, kako tvrde, dovelo do situacije u kojoj regionalni komandanti donose odluke o napadima i drugim operacijama.
Kontekst i veze sa iračkom državom
Mnoge iračke milicije koje podržava Iran finansiraju se iz državnog budžeta i formalno su integrisane u strukturu Popularnih snaga mobilizacije (PMF). PMF, stvoren 2014. godine, danas raspolaže državnim platama, oružjem i pristupom obaveštajnim resursima, što ga čini moćnijim od delova redovne vojske. Kritičari ističu da to stvara kontradikciju: državom finansirane jedinice ponekad deluju u skladu sa iranskim, a ne iračkim interesima.
„Različite snage su dobile ovlašćenje da deluju prema sopstvenim procenama na terenu bez vraćanja centralnoj komandi,“ rekao je jedan zvaničnik milicije.
Međunarodni odgovor i posledice
SAD su pojačale pritisak — nedavno su uvele sankcije protiv sedam komandanta i viših članova nekoliko tvrdo-linijskih grupa, a Pentagon i dalje sprovodi ciljne udare na infrastrukturne i savetodavne ćelije koje povezuju milicije sa Iranskom revolucionarnom gardom. Zvaničnici upozoravaju da, iako je postignut krhki prekid vatre u aprilu, veća autonomija milicija povećava rizik od novih napada na američke i međunarodne ciljeve u Iraku.
Politički izazov za Bagdad
U srcu problema nalazi se politički paradoks: mnoge frakcije koje vlada ne uspeva da kontroliše pripadaju političkim savezima koji su pomogli da premijer Mohammed Shia al-Sudani dođe na vlast 2022. godine. Vlada je u statusu vršioca dužnosti i ima ograničene mogućnosti da suzbije uticaj milicija bez dodatnog političkog trošenja i rizika od unutrašnje nestabilnosti.
Poruke iz kurdskog regiona
Par dana nakon početka sukoba izazvanog udarima SAD i Izraela na Iran 28. februara, iranska delegacija je posetila iračku kurdsku regiju i navodno upozorila kurdske vlasti da će regionalni komandanti imati slobodu delovanja, pa da lokalne žalbe na napade neće mnogo promeniti. To je, prema jedom zvaničniku, pokušaj predupređivanja diplomatskih prigovora.
Šta dalje?
Analitičari ocenjuju da će SAD verovatno nastaviti ciljani pritisak kako bi izolovale najradikalnije frakcije — kao što su Kataib Hezbollah, Harakat al-Nujaba i Kataib Sayyid al-Shuhada — od drugih delova PMF koji su dublje integrisani u irački politički sistem. Međutim, potpuno razbijanje ili političko marginalizovanje tih formacija predstavlja veliki izazov za ionako krhku iračku vlast.
U međuvremenu, predstavnici Harakat al-Nujaba priznaju koordinaciju sa Iranom, ali istovremeno ističu da deluju u okviru iračkog političkog poretka i da se pozivaju na zakon i Ustav. Kabinet premijera al-Sudanija nije odgovorio na zahteve za komentar o ovoj decentralizaciji.
Zaključak: Povećana autonomija komandanta u polju menja dinamiku uticaja Irana u Iraku i dodatno komplikuje napore Bagdada i međunarodne zajednice da ograniče napade i stabilizuju situaciju.
Pomozite nam da budemo bolji.























