Arheolozi su potvrdili rimski brod Ilovik‑Paržine 1, star oko 2.200 godina, koji leži 13 stopa ispod Jadrana kod Ilovika. Analiza otkriva da su Rimljani uglavnom koristili katran od iglastih smola, dok je jedan uzorak sadržao retku mešavinu zopissa (borov katran + pčelinji vosak) opisana kod Plinija Starijeg. Palinološka analiza polena otkriva četiri do pet odvojenih popravki u različitim regionima, potvrđujući poreklo broda iz okolice Brundizija i kasnije popravke duž severoistočnog Jadrana.
Otkrivena Rimska Olupina Kod Ilovika: 2.200 Godina Pomorske Tehnologije i Retka „Zopissa”

Arheolozi su potvrdili izuzetno otkriće – rimska olupina Ilovik‑Paržine 1 stara oko 2.200 godina leži svega 13 stopa (≈4 m) ispod površine Jadranskog mora kod hrvatskog ostrva Ilovik. Nalaz je detaljno opisan u studiji objavljenoj u časopisu Frontiers i otvara nova saznanja o tehnologijama održavanja brodova u starom veku.
Nalaz i datovanje
Olupina je prvi put identifikovana 2016. godine, a nedavna analiza potvrdila je da potiče iz sredine drugog veka p.n.e. Reč je o trgovačkom brodu koji je prevozio oblovinu i amfore duž mediteranskih trgovačkih puteva.
Materijali za hidroizolaciju: katran i retka zopissa
Tim na čelu sa arheometristkinjom Armelle Charrié otkrio je da je osnovni hidroizolacioni materijal bio katran dobijen zagrevanjem smole iglastih vrsta (pitch). Posebno značajan nalazi se u jednom uzorku: retka mešavina borovog katrana i pčelinjeg voska, poznata kao zopissa, koju pominje i Plinije Stariji. Ova smeša je nudila veću fleksibilnost i lakšu primenu, što ukazuje na napredno praktično znanje starorimskih pomoraca i razmenu znanja kroz Mediteran.
Palinološka analiza i istorija popravki
Katran je prilikom nanošenja zarobljavao mikroskopske polenske čestice iz okoline, pa su istraživači pomoću palinološke analize rekonstruisali niz reparacija trupa. Pronađeni polen potiče iz različitih staništa — mediteranskih priobalnih biljaka (maslina, hrast medunac), vlažnih područja (jelša) i planinskih šuma (smrča, bukva). Ovi podaci ukazuju da je trup premazivan u četiri do pet zasebnih popravki, verovatno obavljenih u različitim regionima tokom životnog veka broda.
Poreklo i plovidbene rute
Ranije analize balasta i kamenja sugerisale su da je brod izgrađen u blizini antičkog Brundizija (današnji Brindisi). Podaci iz polena potvrđuju to poreklo, dok pokazatelji iz drugih uzoraka ukazuju na kasnije popravke izvedene duž severoistočnog Jadrana — blizu mesta gde je brod naposletku stradao.
„Ovi premazi svedoče o životu broda kroz vreme i o njegovim kretanjima po moru. Istovremeno ističu zajedničke obrasce i regionalne specifičnosti, naročito u odnosu na dostupnost prirodnih resursa,” kaže dr Armelle Charrié.
Značaj otkrića
Studija pruža retku, direktnu sliku kako su stari mornari održavali plovila i koje su materijale koristili, te kako su se tehnike menjale i prenosile među obalskim zajednicama. Nalaz ima značaj za proučavanje pomorske trgovine, tehnologije i kulturnih kontakata u antičkom Mediteranu.
Izvor: Studija u časopisu Frontiers. Priča je prvobitno objavljena u Men's Journal (30. april 2026) u rubrici News.
Pomozite nam da budemo bolji.




























