Studija u časopisu Nature pokazuje da mikro- i nanoplastika iz Velikog pacifičkog vrtloga i drugih izvora dospevaju u atmosferu i značajno apsorbuju sunčevu svetlost. Obojene i sitne čestice apsorbuju znatno više svetlosti (oko 75x u poređenju sa neobojenim), a njihov ukupni doprinos zagrevanju iznosi približno 16% učinka crnog uglja. Potrebna su bolja merenja atmosferske plastike i ažuriranje klimatskih modela.
Plastika u vazduhu greje planetu — Veliki pacifički vrtlog ima neočekivano veliki klimatski uticaj

Na otvorenom delu Tihog okeana, između Havaja i Kalifornije, nalazi se Veliki pacifički vrtlog otpada — ogromno more plastičnog otpada koje zauzima površinu više od dva puta veću od države Teksas. Kako se komadi plastike sudaraju i troše, raspadaju se u mikro- i nanoplastiku koju vetar može da podigne u atmosferu. Novo istraživanje ukazuje da te sitne čestice ne utiču samo na zdravlje i životnu sredinu, već i na klimu.
Šta su mikro- i nanoplastika?
Mikroplastika su čestice veličine otprilike gumice na olovci ili manje; nanoplastika su još sitnije čestice, mnogo užeg prečnika od ljudske dlake. Zbog male veličine ostaju duže u vazduhu i mogu se širiti daleko od izvora.
Ključna otkrića studije
Međunarodni tim naučnika analizirao je boju, veličinu i hemijski sastav atmosferskih plastičnih čestica kako bi procenio kako one utiču na sunčevu svetlost. Glavna otkrića su:
- Obojene plastike (posebno crvena, žuta, plava i crna) apsorbuju znatno više svetlosti od providnih, neobojenih komada — u proseku oko 75 puta više.
- Manje čestice (nanoplastika) za istu masu apsorbuju više svetlosti nego veće mikročestice i duže ostaju u atmosferi.
- U nekim oblastima okeana gde se plastika skuplja u vrtloge (npr. Veliki pacifički vrtlog), zagrevanje izazvano atmosferskom plastikom može premašiti uticaj crnog uglja (black carbon).
- Starenje čestica pod uticajem UV-zraka menja njihovu boju i optička svojstva: bele čestice mogu požuteti i upijati više toplote, dok neke crvene mogu izbledeti i raspršivati više svetlosti.
Koliki je ukupni efekat?
Autori procenjuju da mikro- i nanoplastika trenutno doprinose otprilike 16% zagrevanja koje izaziva crni ugalj — odnosno nisu zanemarljive, mada su globalno manje važan izvor od nekih drugih zagađivača. Ipak, u lokalizovanim zonama gomilanja plastike njihov doprinos može biti znatno veći.
Ograničenja i dalje neizvesnosti
Naučnici upozoravaju da postoje velike nepoznanice, pre svega jer je teško precizno izmeriti koliko plastike zaista kruži u atmosferi. Nezavisni eksperti kažu da su rezultati vredni pažnje, ali pozivaju na dodatna merenja i više podataka pre konačnih kvantifikacija.
"Naš rad sugeriše da klimatski modeli treba da se ažuriraju," rekao je Hongbo Fu, jedan od autora studije. Drew Shindell dodaje da neto efekat, na osnovu dostupnih podataka, pokazuje većinsko zagrevanje.
Zašto je važno
Studija povezuje zagađenje plastikom i klimatske promene na dosad manje prepoznat način. Pored direktnih zdravstvenih i ekoloških posledica, plastika u atmosferi može doprineti lokalnom i globalnom zagrevanju — što dodaje još jedan razlog za smanjenje proizvodnje plastike, bolju kontrolu otpada i intenzivnija istraživanja.
Izvor: studija objavljena u časopisu Nature i komentari nezavisnih stručnjaka.
Pomozite nam da budemo bolji.




























