Rat u Iranu i zatvaranje Hormuškog moreuza podigli su cene goriva i đubriva, poremetivši lance snabdevanja. Većina proizvođača u Srednjem zapadu je ranije obezbedila deo đubriva, pa je neposredni udar manji, ali rast cena dizela i moguće kontinurane nestašice mogu dovesti do prelaza sa kukuruza na soju i viših cena hrane. Stručnjaci pozivaju na veću domaću proizvodnju i diversifikaciju snabdevanja.
Kako rat u Iranu utiče na poljoprivredu Srednjeg zapada: đubriva, dizel i moguće promene useva

Nema jednostavnih odgovora na pitanje kako sukob u Iranu utiče na proizvođače u američkom Srednjem zapadu, ali pojavljuje se jasan obrazac: poremećaji u transportu i energiji podižu cene inputa i ugrožavaju stabilnost snabdevanja.
Zatvaranje Hormuškog moreuza, kroz koji prolazi oko jedna petina svetske nafte i gasa, i prekidi u izvozima iz Persijskog zaliva doveli su do rasta cena goriva — ključnog troška za proizvodnju i transport đubriva. Pored toga, izvoz azotnih đubriva iz regiona značajno je ograničen, što je pojačalo skokove cena.
Kako su poljoprivrednici reagovali
Veći deo proizvođača u Srednjem zapadu delimično je zaštićen jer su unapred obezbedili deo inputa za sezonu. Prema anketi Nacionalnog udruženja proizvođača kukuruza (NCGA) sprovedenoj krajem marta, oko 80% od skoro 1.000 proizvođača kukuruza izjavilo je da planovi za 2026. nisu promenjeni zbog konflikta.
Američka federacija farmi (American Farm Bureau Federation) je u aprilskoj anketi među više od 5.700 farmera ukazala na velike regionalne razlike: 67% proizvođača u Srednjem zapadu prijavilo je da su već obavili kupovinu đubriva pre početka glavne sezone setve — više nego dvostruko u odnosu na druge regione.
Šta to znači za sledeće sezone
Stručnjaci upozoravaju da je poljoprivreda izrazito osetljiva na vremenski raspored: đubriva se često kupuju ili primenjuju neposredno pre ili u vreme setve. Dr Joana Colussi iz Purdue univerziteta i njen kolega Michael Langemeier ističu da je "veći deo đubriva za usev 2026. već kupljen i/ili primenjen prošlog jeseni", ali dodaju da to štiti samo kratkoročno.
„Otprilike 20% proizvođača koji stavljaju azot u proleće biće najteže pogođeni, jer sada kupuju po višim cenama,” kaže Brady Holst, potpredsednik Illinois Soybean Association.
Veronica Nigh iz The Fertilizer Institute podseća da SAD proizvode oko 60% fosfatnih đubriva potrebnih domaćem tržištu, ali i dalje uvoze značajne količine iz Saudijske Arabije i drugih izvora koji su pogođeni poremećajima. Veći deo tih uvoza obično stiže ranije u godini, što je pomoglo da neke zalihe budu na raspolaganju i pre zatvaranja Hormuškog moreuza.
Troškovi dizela i logistika
Povećane cene nafte odmah su podigle cene dizela i transporta. Jim Good, menadžer na istraživačkoj mlečnoj farmi Michigan State University, ukazuje da sve na farmi zavisi od dizela — od traktora do poluprikolica koje dovoze hranu i odvoze mleko. AAA je izvestila da je prosečna cena dizela u Mičigenu i Indijani bila preko 5,70 USD po galonu na 1. maj, što direktno utiče na troškove poslovanja i marže proizvođača.
Mogući pomaci u strukturi useva
Ako cene đubriva ostanu visoke do sredine leta ili jeseni, očekuju se promena u setvenim planovima: prelazak s kukuruza na soju (koja zahteva manje azota) može postati privlačniji zbog nižih troškova po hektaru. Anketa Farmer's Keeper LLC među 4.000 proizvođača pokazala je da je 21% njih od 1. marta planiralo smanjenje površina pod kukuruzom; Farm Futures je u Q1 anketi zabeležio da 43% proizvođača planira manje kukuruza, dok je USDA u izveštaju Prospective Plantings procenio samo 3,4% smanjenje — što pokazuje neizvesnost i varijabilnost očekivanja.
Politike i rešenja
Proizvođači i ekonomisti pozivaju na povećanje domaće proizvodnje đubriva i diverzifikaciju izvora kako bi se smanjila izloženost geopolitičkim šokovima. Purdue-ovi Colussi i Langemeier naglašavaju da su SAD i Brazil, kao najveći svetski proizvođači soje, u poziciji da strateški investiraju u veću proizvodnju i skladištenje đubriva kako bi poboljšali bezbednost snabdevanja i stabilnost troškova za proizvođače.
Zaključak: Kratkoročno, unapred obezbeđene zalihe đubriva ublažile su direktan udar na mnoge farmere u Srednjem zapadu, ali rast cene dizela i potencijalni trajni poremećaji u snabdevanju mogu dovesti do promena u strukturi useva i viših cena hrane. Dugoročno rešenje zahteva strateške investicije u domaću proizvodnju i rezervne lance snabdevanja.
Pomozite nam da budemo bolji.




























