Rat u Iranu dao je Pekingu jasne lekcije: kombinacija sofisticiranih američkih oružja i masovnih, jeftinih dronova može probiti odbranu, što zahteva jačanje zaštite ključne infrastrukture. Kina mora računati na hibridne taktike (visoka preciznost + jeftini masovni udari), ubrzati razvoj protivmera i vrednovati nedostatak stvarnog borbenog iskustva u PLA. Takođe, taktičke pobede ne garantuju politički ishod, a svaka eskalacija može brzo postati međunarodni problem.
Šta Peking Može Da Nauči Iz Rata U Iranu: Dronovi, Odbrana I Nedostatak Borbenog Iskustva

Kako rat u Iranu ulazi u treći mesec, sukob daje Pekingu retku priliku da posmatra kako američke vojne sposobnosti funkcionišu pod pritiskom i izvlači praktične pouke koje bi mogle da se primene u bilo kom budućem sukobu sa SAD.
Glavni zaključci za Kinu
Stručnjaci iz Kine, Tajvana i zapadnih centara za analize upozoravaju na tri ključne lekcije: ne podcenjivati odbrambene slabosti, računati s kombinacijom skupih preciznih i jeftinih masovnih udarnih sredstava, i ceniti vrednost stvarnog borbenog iskustva.
Odbrana mora da se ojača
Fu Qianshao, bivši pukovnik u kineskom vazduhoplovstvu, podvlači da PLA ne sme da zanemari odbranu nakon što je Iran pokazao da može da zaobiđe sisteme poput Patriot i THAAD.
„Moramo uložiti značajne napore da identifikujemo slabosti na odbrambenoj strani kako bismo ostali nepobedivi u budućim ratovima,“ rekao je Fu za CNN.
Analitičari napominju da je Iran probio američke vazdušne odbrane koristeći relativno primitivna rešenja — jeftine Shahed dronove i jednostavnije balističke projektile — dok su SAD kombinovale visoko sofisticirane platforme (F-35, B-2) sa jeftinijim navođenim municijama bačenim iz B-1, B-52 i F-15.
Ofanzivni kapaciteti i proizvodnja dronova
PLA je u poslednjih nekoliko godina brzo povećavala ofanzivne kapacitete: hipersonične rakete, streljiva koje može da probije protivraketne sisteme i masovna uvođenja lovaca pete generacije. Britanski think-tank RUSI procenjuje da bi Kinesko ratno vazduhoplovstvo, u režimu dalekometnog preciznog napada, moglo imati reda veličine oko 1.000 J-20 aviona.
Istovremeno, kineska industrija dronova je ogromna — jedne tvrdnje iz 2025. na platformi War on the Rocks navode da civilni proizvođači imaju kapacitet da se preraspode i u kratkom roku povećaju proizvodnju na ekstrema brojke. Takve procene treba uzeti sa rezervom, ali ukazuju na potencijal za masovnu, niskobudžetnu ratnu proizvodnju.
Tajvan: potencijalni žarišni punkt
U slučaju konflikta oko Tajvana, analitičari smatraju da će kombinacija dugo dometnih raketa, rojnih dronova i napada na logistiku igrati ključnu ulogu. Chieh Chung sa tajvanskog Instituta za nacionalnu odbranu ističe značaj raketa dugog dometa i rojnih dronova u zajedničkim operacijama Kine protiv Tajvana.
Međutim, izveštaji ukazuju da Tajvan trenutno ima ranjivosti u protivmerama za dronove i da radi na jačanju proizvodnih i odbrambenih kapaciteta — uključujući apel menadžera kompanije Thunder Tiger za kontinuiranu masovnu proizvodnju dronova.
Iskustvo u borbi i sposobnost prilagođavanja
Jedna od najvažnijih razlika je borbeno iskustvo. PLA nije bila izložena intenzivnim borbenim dejstvima od kraja 1970-ih, dok američke snage raspolažu generacijama vojnog iskustva iz Iraka, Avganistana i drugih operacija. To iskustvo donosi sposobnost brzog učenja, prilagođavanja taktika i logistike pod pritiskom — od promene vrste udara do ojačavanja zaštite vitalnih sistema (npr. skloništa za avione posle gubitaka AWACS sistema).
Drew Thompson iz S. Rajaratnam School of International Studies podseća na lekciju iz Korejskog rata: obučen pilot u prosečnom avionu može pobediti manje veštog pilota u superiornijem avionu — što naglašava vrednost iskustva i obuke.
Širi politički i geostrateški uticaj
Analitičari, među njima Craig Singleton iz FDD-a, upozoravaju da taktički vojni uspeh ne garantuje politički ishod. Iran je pokazao kako lokalizovani sukob može da utiče na globalne lance snabdevanja i energiju, što bi u slučaju Tajvana brzo internacionalizovalo krizu i uplelo treće strane.
Zaključak
Rat u Iranu predstavlja za Peking test kombinacije tehnološki naprednih i masovnih niskobudžetnih rešenja u modernom ratu. Glavni zadaci za Kinu su: ojačati odbranu ključne infrastrukture, unaprediti protivmere protiv dronova, i ubrzati sticanje realnog borbenog iskustva kroz veće vežbe i učenje iz tuđih operacija. Istovremeno, političke posledice sukoba pokazuju da vojna pobeda ne mora da donese željenu strategijsku ili političku promenu.
Izvori i napomene: CNN izvještaji i intervjui sa analitičarima; RUSI; izveštaj platforme War on the Rocks (2025); izjave zvaničnika kao što je admiral Samuel Paparo.
Pomozite nam da budemo bolji.


























