Warp pogon, kakav je popularizovao Star Trek i kakav se modeluje u teoriji (Alcubierre), pomera prostor umesto same letelice. Studija Univerziteta u Sidneju ukazuje da prostor između zvezda nije prazan — zračenje i čestice bi se mogle akumulirati unutar warp mehura i pri dolasku biti fokusirane u smrtonosne talase gama-zraka i visokoenergetskih čestica. Moguće rešenje je iskrcavanje energije u nenastanjeni prostor ili unapređeni sistemi za čišćenje i štite, ali problem zahteva dalja istraživanja.
Warp pogon iz Star Treka mogao bi postati oružje masovnog uništenja, upozorava studija

Putovanja među zvezdama su otežana ogromnim udaljenostima i granicom koju postavlja brzina svetlosti. Kao što znamo, ništa u univerzumu ne može se kretati brže od svetlosti — pa je u naučnoj fantastici nastala ideja o warp pogonu kao mogućem rešenju.
Koncept warp pogona (najpoznatiji iz Star Treka, a u teoriji inspirisan Alcubierreovim rešenjem u opštoj relativnosti) ne podrazumeva da brod želi da zaobiđe zakon o svetlosnoj brzini, već da "pomerite" prostor-vreme: letelica bi bila unutar tzv. warp mehura dok se prostor ispred sabija, a iza širi, čime se efektivno premošćuju velike razdaljine.
Šta je otkrila studija?
Tim sa Univerziteta u Sidneju analizirao je posledice takvog mehanizma i ukazao na ozbiljan problem: prostor oko nas nije prazan. Između zvezda postoji zračenje, svemirski prah, pojedinačne čestice i visokoenergetski fotoni koji bi mogli biti "pokupљeni" i akumulirani u warp mehuru tokom putovanja.
Autori upozoravaju: "Svi ljudi na odredištu bili bi izloženi gama-zracima i visokoenergetskim česticama koje bi, zbog ekstremnog plavog pomaka čestica iz prednje zone, dovele do potpunog uništenja."
Problemi nastaju zbog dopisnog efekta (blueshift): čestice i fotoni uhvaćeni u mehuru mogu dobiti ogromnu energiju i pri iskrcavanju biti fokusirani u region ispred ili iza broda. To ne bi ugrozilo putnike unutar mehura, ali bi po dolasku moglo fatalno pogoditi sve na ciljanoj lokaciji.
Moguća rešenja i neizvesnosti
Autori navode da bi jedan pristup bio da se ciljane koordinate namerno pomere malo sa strane, tako da se energija oslobodi u nenastanjeni deo svemira. Međutim, studija upozorava da čestice možda ne idu samo u jednom pravcu i da bi efekt mogao biti složeniji — te da je potreban dalji rad da bi se jasno odredile realne posledice.
U praksi, rešenja bi mogla uključivati: projektovanje mehanizama za "čišćenje" puta pre prolaza, napredne štitove koji raspršuju akumuliranu energiju ili potpuno drugačije koncepte superbrzog putovanja. Za sada je Alcubierreov warp pogon ostao teorijska ideja sa neprijatnim praktičnim implikacijama.
Zaključak je jasan: ako bismo nekritički primenili warp tehnologiju kakvu zamišljamo iz SF-a, mogli bismo nenamerno uništiti ciljana svetilišta. Pre nego što pošaljemo prvi međuplanetarni brod s warp pogonom, neophodno je detaljno razumeti i neutralisati ove rizike.
Pomozite nam da budemo bolji.




























