Rat koji je počeo 28. februara masovnim napadima Izraela i SAD na Iran proširio se na libanski front i preoblikovao bezbednosnu i ekonomsku situaciju na Bliskom istoku. Iran je pretrpeo velike ljudske i infrastrukturne gubitke, ali režim je ostao stabilan; zatvaranje Hormuza ozbiljno je poremetilo izvoz nafte. Liban je najteže stradao, dok Emirati, Saudijska Arabija, Katar, Irak i Kuvajt osećaju značajne ekonomske posledice.
Kako je rat Iran–Izrael promenio Bliski istok: Koje države su najpogođenije

Rat koji je počeo 28. februara masovnim vazdušnim napadima Izraela i SAD na Iran potresao je čitav Bliski istok, nanoseći teške ljudske, infrastrukturne i ekonomske gubitke i preoblikujući regionalnu bezbednosnu ravnotežu. Sukob se ubrzo proširio i na libanski front, nakon što je Hezbolah uzvratio napadima preko granice, što je dovelo do izraelske kopnene i vazdušne ofanzive u martu.
IRAN
Prema izveštajima iz sukoba, napadi su pogodili vrh iranske vlasti, uklonivši iz javne sfere najviše vođe i više visokih zvaničnika; vlast je, međutim, ostala stabilna, uz jačanje uticaja Revolucionarne garde i nasleđivanje liderstva unutar režima. U šest nedelja intenzivnih vazdušnih napada poginule su hiljade civila, uključujući decu u školama pogodjenim na početku sukoba.
Zatvaranje Hormuškog moreuza od strane Irana pokazalo se efikasnim u smanjenju izvoza nafte i predstavlja značajan pritisak na globalna tržišta. Iako je Iran i dalje navodno u posedu velike zalihe visoko obogaćenog urana, napadi i blokade su naneli ozbiljnu štetu luci i energetskoj infrastrukturi, povećavajući rizik od ekonomske krize i unutrašnjih nemira.
IZRAEL
Izrael je ostvario taktičke uspehe u gađanju visokih iranskih komandanta i vojnih objekata, kao i u presretanju velikog broja projektila. Ipak, ključni strateški ciljevi nisu u potpunosti ostvareni: iranski režim i dalje postoji, njegovi raketni i bespilotni arsenali ostaju pretnja, a nuklearni kapaciteti predstavljaju dugoročan bezbednosni izazov.
U Libanu je izraelska ofanziva naterala Hezbolah na znatne gubitke i stvorila tampon-zonu na jugu, ali postoji rizik da takva strategija preraste u dugotrajnu okupaciju bez jasne perspektive trajnog mira. Odluka Izraela da pokrene širi sukob, naročito nakon međunarodnih kritika oko operacija u Gazi, takođe može narušiti odnose s ključnim zapadnim partnerima.
LIBAN
Liban je pretrpeo najteže posledice: hiljade mrtvih, velika razaranja i masovna raseljavanja — do četvrtine stanovništva privremeno je pobeglo iz domova tokom intenzivnih sukoba. Iako je postignut prekin vatre u aprilu, vazdušni napadi i dalje se prijavljuju, a veliki delovi juga ostaju depopulisani i pod kontrolom izraelskih snaga.
Pritisak SAD i Izraela na libansku vladu da razoruža Hezbolah mogao bi produbiti već postojeće sektaške podele u zemlji, gde Hezbolah ima snažnu podršku među šiitskim stanovništvom.
UJEDINJENI ARAPSKI EMIRATI (UAE)
Iranski udari na infrastrukturu u Zalivu ciljali su UAE više nego susede, nanoseći štetu civilnim i energetskim objektima. Emirati su odgovorili zbližavanjem sa SAD i Izraelom i zauzimanjem čvrstijeg stava u mogućim pregovorima s Iranom.
UAE imaju naftovod koji im omogućava delimično zaobilaženje Hormuza, što smanjuje ranjivost na dugotrajnu blokadu, ali reputaciona i ekonomska šteta ugrožava ulogu zemlje kao regionalnog poslovnog i logističkog centra.
SAUDIJSKA ARABIJA
Saudijska Arabija, zahvaljujući izvozu preko Crvenog mora, do određenog stepena koristi visoke cene nafte da ublaži ekonomske udare. Ipak, dugoročne posledice sukoba mogu ugroziti ambiciozne reforme i ekonomsku viziju Vision 2030, dok rat otvara pitanje Rijadove spoljne i bezbednosne politike i oslonca na SAD.
KATAR
Katar, bez alternativnog izvoznog puta izvan Hormuza, bio je prinuđen da obustavi proizvodnju ukapljenog prirodnog gasa, ključnog izvora prihoda. Napadi na energetske objekte u Severnom polju naneli su značajnu štetu koja će zahtevati duži period obnove, što dodatno ugrožava katarsku ekonomiju.
JEMEN
Huti, grupacija koja kontroliše veliki deo Jemena, uglavnom je ostala po strani tokom ovog sukoba, uprkos strahu da bi mogla pojačati napade na pomorski saobraćaj u Crvenom moru. Njihova uzdržanost delimično je posledica unutrašnjih fokusiranih interesa i težnje ka postizanju primirja u domaćem sukobu.
IRAK
Fizička razaranja bila su relativno ograničena, ali ekonomski udar je ozbiljan: zatvaranje Hormuza umnogome je paralizovalo izvoz nafte, koji čini značajan deo državnih prihoda. Bagdad se nalazi pod pojačanim pritiskom Vašingtona da suzbije uticajne milicije bliske Iranu, što dodatno komplikuje unutrašnju politiku.
KUVAJT
Kuvajt, poput mnogih zalivskih država bez alternativnih izvoza, video je pad prihoda od nafte na gotovo nulu zbog blokade. Dugotrajni prekidi predstavljaju ozbiljnu pretnju stabilnosti i ekonomskim planovima zemlje.
Napomena: Tekst je sažet i jezički prilagođen čitaocima, pri čemu su zadržane ključne činjenice i numerički podaci iz izvorne analize.
Pomozite nam da budemo bolji.


























