Naučnici iz Woods Hole uzgajaju brzo rastuće sojeve šećernog kelpa čiji gametofiti daju i do tri puta veću biomasu od standardnih. Kelp se obrađuje hidrotermalnom likvefakcijom — procesom koji vlažnu biomasu pretvara u tečno gorivo pod dejstvom toplote i pritiska. Iako kelp‑biogoriva mogu smanjiti emisije u poređenju sa naftom i ne koriste zemljište ili slatku vodu, potrebni su regulatorni okviri, ekološke studije i stabilno tržište da bi se industrija skalirala.
Brzi kelp koji bi mogao napajati avione i brodove: biogorivo iz mora

Naučnici iz Woods Hole Oceanographic Institution razvijaju brzo rastuće sojeve šećernog kelpa koji bi jednog dana mogli postati sirovina za tečna biogoriva namenjena avijaciji i pomorskom transportu. Projekat cilja da ponudi alternativu naftnim derivatima za one grane saobraćaja koje je teško elektrifikovati.
Kako rade istraživanja
Tim selektuje mikroskopske ćelije kelpa, tzv. gametofite, u kontrolisanim uslovima. Gametofiti se uzgajaju unutar komora osvetljenih crvenim svetlom dok mešači održavaju cirkulaciju vode; iz njih rastu biljke kelpa koje se potom biraju po osobinama kao što su brzina rasta i prinos biomase. Neki od novih sojeva daju i do tri puta veću biomasu u poređenju sa standardnim vrstama.
Od mora do tečnog goriva
Istraživači pretvaraju ekstrahovani kelp u tečno gorivo procesom nazvanim hidrotermalna likvefakcija — postupkom koji pod dejstvom visoke temperature i pritiska preradjuje vlažnu biomasu u uljani proizvod sličan sirovom gorivu. Ovaj pristup je pogodan za morske alge jer se ne zahteva sušenje biomase pre obrade.
Prednosti i ograničenja
Kelp ima nekoliko privlačnih karakteristika: raste u moru pa ne koristi poljoprivredno zemljište, ne zahteva velike količine slatke vode niti pesticide, a selekcijom sojeva moguće je značajno povećati prinos. To ga čini pogodnim kandidatom za sirovinu u skalabilnoj proizvodnji biogoriva.
S druge strane, sagorevanje biogoriva i dalje oslobađa štetne gasove, iako prema istraživanjima ukupne emisije gasova staklene bašte mogu biti manje nego kod fosilnih goriva. Pored tehničkih i klimatskih aspekata, postoje i tržišni i regulatorni izazovi: potreban je stabilan lanac otkupa, državna i investiciona podrška, kao i temeljne ekološke studije i pažljivo izdavanje dozvola za velike okeanske farme.
"Potrebni su nam drugi izvori energije koji su održivi, ne možemo se oslanjati samo na naftu." — Scott Lindell, Woods Hole Oceanographic Institution
Tržište i naredni koraci
Proizvođači morskih kultura i farmeri kelpa upozoravaju da je tržište još uvek promenljivo — kupci dolaze i odlaze, što obeshrabruje širenje proizvodnje bez garantovanih otkupa. Američka državna podrška za istraživanja povremeno se povećava, ali mnogi u industriji čekaju stabilniju potražnju pre nego što znatno prošire proizvodnju. Iako kelp obećava, prelazak na industrijski nivo zahteva vreme, regulativu i dodatne studije uticaja na okolinu.
Zaključak: Uzgajanje brzo rastućih sojeva kelpa je perspektivan pravac za smanjenje zavisnosti od nafte u sektorima kao što su avijacija i teretni pomorski prevoz, ali još su potrebne investicije, regulativa i dokazi o dugoročnim ekološkim i ekonomskim koristima.
Pomozite nam da budemo bolji.




























