Tim sa Texas A&M opisao je dvofazni postupak koji podstiče epimorfsku regeneraciju kod sisara koristeći lokalne ćelije. Poseban serum smanjuje ožiljavanje i podstiče formiranje blasteme, što je dovelo do rasta kostiju, zglobova i ligamenata kod laboratorijskih miševa. Rezultati su obećavajući, ali su za primenu kod ljudi potrebne dalja ispitivanja.
Otkriven Serum Koji Aktivira Skrivenu Sposobnost Rasta Udova Kod Sisara — Testirano Na Miševima

Već milenijumima — još od Aristotela — naučnici se pitaju zašto životinje poput daždevnjaka mogu da obnove čitave udove, dok sisari, uključujući ljude, to ne mogu. Tim sa Texas A&M College of Veterinary Medicine and Biomedical Sciences sada tvrdi da je otkrio metod koji može da „otključa“ tu skrivenu sposobnost kod sisara.
Šta su uradili istraživači?
U studiji objavljenoj u časopisu Nature Communications autori opisuju dvofazni postupak koji podstiče epimorfsku regeneraciju — isti tip regeneracije koji koriste daždevnjaci. Prvo, tretman smanjuje sklonost tkiva ka ožiljavanju; zatim posebno dizajniran serum šalje signale lokalnim ćelijama koje se reorganizuju i formiraju blastemu, privremenu strukturu iz koje nastaje novi ud.
Istraživači su postupak testirali na laboratorijskim miševima i zabeležili regeneraciju kostiju, zglobova i ligamenata u tretiranim slučajevima. Za razliku od mnogih pristupa koji dodaju spoljne matične ćelije, ovo rešenje koristi ćelije koje su već prisutne na mestu povrede.
“Ovo je zaista dvofazni proces,” rekao je Ken Muneoka. “Prvo pomerite ćelije sa puta ožiljavanja, a zatim im date signale koji im govore šta da izgrade.”
Studija takođe citira Larryja Suvu:
“Ćelije za koje smo mislili da se ne mogu programirati, zapravo se mogu. Kapacitet nije odsutan — samo je zamagljen.”
Zašto je ovo važno — i kakva su ograničenja?
Rezultati otvaraju mogućnosti za smanjenje ožiljaka i podsticanje funkcionalne regeneracije nakon traumatskih povreda. Ipak, važno je naglasiti da su dosadašnji eksperimenti izvedeni na miševima; potrebne su dodatne studije kako bi se potvrdila bezbednost i efikasnost kod većih sisara i ljudi.
Zaključak: radi se o obećavajućem otkriću koje menja naše razumevanje isceljenja kod sisara, ali prelazak iz laboratorije na kliničku primenu još uvek je dug proces.
Pomozite nam da budemo bolji.



























