Visoki sud Madhya Pradesha proglasio je kompleks Bhojshala u Dharu hramom Vagdevi, čime je Kamal Maula džamija praktično zatvorena za muslimanske vernike. Sud se oslonio na izveštaj ASI i odbacio britansku notu iz 1935. godine; muslimanske strane najavljuju žalbu Vrhovnom sudu. Presuda dolazi u širem kontekstu sporova o verskim lokacijama u Indiji nakon slučaja Babri džamije i izazvala je oštre reakcije i zabrinutost za verske slobode i zaštitu kulturnog nasleđa.
Sud proglasio kompleks Bhojshala hramom Vagdevi — Kamal Maula džamija zatvorena za muslimanske vernike
An idol of a Hindu goddess installed at the Bhojshala monument after the Madhya Pradesh High Court ruled that the Kamal Maula mosque in Dhar is a temple site for Hindus [Al Jazeera]
Za 78-godišnjeg Mohammad Rafiqa, Kamal Maula džamija u Dharu (Madhya Pradesh) decenijama je bila drugi dom: on je bio mujezin poslednjih 50 godina, a pre njega je molitve vodio njegov deda.
Međutim, Visoki sud Madhya Pradesha presudio je da je arheološki zaštićeni kompleks Bhojshala hram posvećen Vagdevi (Boginji Govora), čime je praktično onemogućen pristup džamiji za muslimanske vernike koji su tu molili generacijama.
Presuda i njene posledice
Sud se u velikoj meri oslonio na izveštaj Archaeological Survey of India (ASI) iz protekle dve godine i odbacio raniju britansku notu iz 1935. u kojoj je stajalo da kompleks treba ostati džamija. U presudi je muslimanskim podnosiocima tužbe dozvoljeno da potraže alternativno zemljište unutar distrikta za izgradnju nove džamije, dok je pravo na korišćenje spornog prostora priznato hindu stranama.
U danu nakon presude, spomenik iz 13–14. veka bio je ispunjen žuto-narandžastim zastavama i velikim brojem hindu vernika; lokalni aktivisti postavili su privremeni kip boginje, a događaju je prisustvovala i pojačana policijska prisutnost.
The main entrance to the Bhojshala complex in Dhar, Madhya Pradesh, on January 29, 2003 [AFP]
Sporna arheologija, istorijski izvori i povratak artefakta
Jedan od ključnih elemenata spora bila je figura nazvana "Ambika", izrezbarena iz belog mermera, koja se trenutno nalazi u British Museumu. Hindu stranke su zatražile da se kip vrati u Indiju i postavi na spornom mestu; sud je zatražio od indijske vlade da razmotri tu mogućnost.
Advokat muslimanske strane Ashhar Warsi ukazao je na dokument iz 1935. u kojem su tadašnji zvaničnici naveli da nema zabrane muslimanskog obavljanja molitvi i da kompleks treba ostati džamija. On i drugi pravni zastupnici smatraju da su istorijski zapisi i raniji dogovori zanemareni.
"Ovo je pogrešna presuda. To je jasno kršenje utvrđenih pravnih normi," izjavio je Warsi, i najavio žalbu Vrhovnom sudu.
Reakcije stručnjaka i političara
Istoričarka Audrey Truschke upozorila je da stručna zajednica traži metodologiju i rigoroznost pri arheološkim ispitivanjima te da politički motivisane i loše sprovedene studije imaju ograničenu vrednost.
Političar Asaduddin Owaisi i drugi kritičari ocenjuju da presuda sledi tok koji je otvorio slučaj Babri džamije u Ajodhji i da predstavlja deo šireg trenda pravnih i političkih napora koji utiču na verske slobode muslimana u Indiji.
The Mughal-era Babri Mosque being demolished in Ayodhya, Uttar Pradesh, December 6, 1992 [Praveen Jain/Anadolu]
Sa druge strane, predstavnici lokalnih hindu organizacija pozdravili su presudu kao obnovu istorijske pravde. Gopal Sharma, koordinator jedne od takvih grupa, rekao je da je za vernike to povratak dostojanstva boginje čiji su navodni ostaci otkriveni u regiji, i nazvao presudu "pobedom za hindu civilizaciju".
Kontekst: Aiodhya i širi trend
Presuda u Dharu dolazi u kontekstu višegodišnjih sporova u Indiji oko toga da li su islamski spomenici izgrađeni na temeljima starijih hindu hramova. Najpoznatiji primer je slučaj Babri džamije u Ajodhji, gde je vrhovni sud 2019. dodelio sporni teren hinduskim stranama, posle čega je podignut Ram hram i održana ceremonija posvećenja 2024.
Slični zahtevi i sudske odluke viđeni su i u drugim gradovima — uključujući Varanasi (Gyanvapi) i Mathuru — i podstakli su debate o tumačenju istorijskih izvora, ulozi državnih arheoloških institucija i važenju Zakona o mestima bogosluženja iz 1991. koji zamrzava verski karakter lokacija onako kako je postojao 15. avgusta 1947.
Šta sledi
Muslimanske stranke najavile su žalbu Vrhovnom sudu. Pravni stručnjaci i međunarodni komentatori prate slučaj zbog njegovih implikacija na zaštitu kulturnog nasleđa, verska prava manjina i poverenje u nezavisnost državnih institucija koje se bave arheologijom.
Mohammad Rafiq, koji je decenijama pozivao vernike na molitvu, rekao je da nije mogao ni da sanja ovu odluku: "Do prošlog petka naša džamija je bila naša; danas više nije."
Pomozite nam da budemo bolji.
