Američka smanjenja budžeta i reorganizacija agencija oslabila su kapacitete za rano otkrivanje i odgovor na epidemiju ebole u Demokratskoj Republici Kongo. WHO prijavljuje preko 100 smrtnih slučajeva i gotovo 600 osumnjičenih slučajeva; zakašnelo testiranje retkog Bundibugyo soja i transport uzoraka u Kinšasu prolongirali su potvrdu. SAD su mobilisale 23 miliona dolara za hitnu pomoć i podršku do 50 klinika, ali stručnjaci upozoravaju na dugoročne rizike zbog preseka finansiranja.
Američka seča budžeta oslabila odgovor na epidemiju ebole u Kongu, upozoravaju humanitarci

Kako smrtonosna epidemija ebole pogađa severoistok Demokratske Republike Kongo, sve više pristalica i zdravstvenih radnika ističe veze između sadašnje krize i prethodnih smanjenja međunarodne pomoći — pre svega iz Sjedinjenih Država. Otežano testiranje, nedostatak zaštitne opreme i otpuštanja iskusnog osoblja doprineli su zakašneloj identifikaciji i ubrzanom širenju bolesti.
Podaci i uzročnici kašnjenja
Svetska zdravstvena organizacija (WHO) prijavila je više od sto smrtnih slučajeva i skoro 600 osumnjičenih slučajeva, uz upozorenje da je stvarna razmera epidemije verovatno veća. Stručnjaci napominju da je u igri nekoliko faktora: retki Bundibugyo soj virusa, slaba zdravstvena infrastruktura u ruralnim oblastima i etnički sukobi koji su ometali testiranje i nadzor.
„Ovo je primer kako lomovi u finansiranju i ljudskim resursima utiču na sposobnost ranog otkrivanja i odgovora,“ rekao je Josh Michaud iz KFF.
Kako su američke promene uticale
Humanitarne organizacije i bivši američki zvaničnici tvrde da su četiri ključne promene pod uticajem američke administracije oslabele globalni odgovor: povlačenje sredstava iz WHO, raspuštanje ili ukidanje delova USAID-a, smanjenja u CDC i zadržavanje dela sredstava PEPFAR-a koja podržavaju rad CDC-a u inostranstvu. IRC i drugi navode da su upravo ti rezovi doprineli oslabljenim sistemima nadzora i manjku opreme.
U praksi je zakašnelo testiranje retkog Bundibugyo soja zahtevalo slanje uzoraka u udaljene laboratorije — više od hiljadu milja do Kinšase — što je dodatno usporilo potvrdu i aktiviranje pune reakcije.
Stavovi vlasti i reagovanje
Stejt department je saopštio da je reagovao brzo po identifikaciji izbijanja i da su tekući programi za upravljanje ebolom nastavili da rade. CDC navodi da ima decenijsko prisustvo u regionu, sa stotinama angažovanih kadrova, ali i da je globalno osoblje i kapacitet značajno oslabljen tokom prethodne godine.
Istovremeno, humanitarne organizacije na terenu, uključujući International Rescue Committee i Save the Children, poručuju da je hitna pomoć neophodna, ali nedovoljna: stekli su se višestruki manjkovi — od zaštitne opreme do plate za radnike — koji otežavaju brz i efikasan odgovor.
Hitna pomoć i rizici
Stejt department je najavio mobilizaciju početnih 23 miliona dolara bilateralne pomoći i podršku za do 50 klinika za lečenje u pogođenim regionima DRC i Ugande. Međutim, stručnjaci upozoravaju da jednokratna hitna sredstva ne nadomeste dugogodišnje posledice smanjenja ulaganja u globalno javno zdravlje i rizik potpunog kolapsa lokalnih zdravstvenih sistema.
„Ako se širi zdravstveni sistem uruši, umreće mnogo više ljudi — ne samo od ebole, već i od malarije, neuhranjenosti i drugih bolesti,“ upozorava Greg Ramm iz Save the Children.
Perspektiva ostaje neizvesna: dok pomoć stiže u hitnim paketima, analitičari i humanitarci upozoravaju da bez vraćanja stabilnog i dugoročnog finansiranja, nadzor i kapaciteti za brzi odgovor ostaju ranjivi.
Pomozite nam da budemo bolji.


































