Studija Johns Hopkins-a objavljena u JNeurosci (februar 2026) pokazuje da preživele ćelije u očima miševa povećavaju razgranavanje izdanaka (sprouting) i tako obnavljaju neuronske veze skoro do nivoa pre povrede. Mužjaci su se oporavljali brže i potpunije nego ženke, što ukazuje na postojeće polne razlike u mehanizmima popravke. Razumevanje ovog procesa može da vodi ka novim terapijama za povrede vida i druga neuronska oštećenja.
Kako bi Ljudi Mogle Povratiti Izgubljeni Vid — Novo Otkriće O Razgranavanju Ćelija U Miševima

Naučnici su otkrili da preživele ćelije u vizuelnom sistemu miševa mogu povećati razgranavanje svojih izdanaka i time nadoknaditi izgubljene veze u mozgu — proces koji bi mogao da otvori put ka terapijama za povrede vida kod ljudi.
Šta je istraživanje pokazalo
Tim sa Johns Hopkins University analizirao je kako se terminalna polja vizuelnog sistema ponašaju nakon povrede kod miševa. Iako se neuroni sami po sebi nisu ponovo rađali, preostale ćelije su povećale broj i dužinu izdanaka (proces poznat kao sprouting), što je omogućilo uspostavljanje gotovo istog broja sinaptičkih veza kao pre povrede. Rezultati su objavljeni u JNeurosci u februaru 2026.
Polne razlike u oporavku
Istraživači su zatekli jasnu razliku između polova: mužjaci su se oporavljali brže i potpunije nego ženke. Autor studije, Athanasios Alexandris sa Johns Hopkins-a, navodi da je ovo iznenađujuće, ali da se uklapa u klinička zapažanja — na primer, žene često duže osećaju posledice potresa mozga nego muškarci. Razumevanje zašto sprouting teče sporije ili je ograničen kod ženki može biti ključno za razvoj ciljnih terapija.
"Centralni nervni sistem je karakterisan ograničenim regenerativnim kapacitetom, ali upečatljivi primeri funkcionalnog oporavka ukazuju na njegovu sposobnost popravke," pišu autori studije.
Širi kontekst i dalji koraci
Naučnici istovremeno istražuju regenerativne mehanizme i u drugim vrstama: tokom 2025. objavljeni su nalazi o genetskim mehanizmima kojima Pomacea (puž iz roda poznat kao "apple snail") obnavlja delove oka, dok su ranije grupe koristile evolutivne strategije zebrafish-a (zebrica) da bi postigle delimičnu obnovu vida kod miševa.
Otkriće da sisari imaju sposobnost strukturnog preuređivanja bez stvaranja novih neurona otvara mogućnosti za razvoj terapija koje bi stimulisale sprouting ili ciljale molekularne puteve koji ga podržavaju. Potrebna su dalja istraživanja da se utvrde molekularni mehanizmi, polne razlike i potencijalne intervencije koje bi mogle preneti nalaze sa životinjskih modela na kliničku primenu kod ljudi.
Zašto je ovo važno
Milijarde ljudi imaju neki oblik oštećenja vida, a razumevanje prirodnih mehanizama oporavka moglo bi dovesti do novih tretmana za povrede oka i neuronska oštećenja. Ovaj rad ne obećava trenutno čudo — potpuna regeneracija i dalje je izvan domašaja — ali pruža konkretne smernice za buduće terapije koje bi poboljšale oporavak funkcije vida.
Pomozite nam da budemo bolji.




























