Ekspedicija na ostrvu Buru u aprilu ponovo je zabeležila Plavoprsnog lorija, vrstu koja je u proteklom veku bila zabeležena samo jednom. Tim je napravio prve fotografije nakon 12 godina i zabeležio prve zvučne zapise poziva, uz najmanje devet uočenih jedinki. Nalaz potvrđuje da ptica naseljava teško dostupne visokoplaninske predele i predstavlja početak za dodatna istraživanja i zaštitu.
Plavoprsni Lori Ponovo Viđen Na Ostrvu Buru — Prve Fotografije I Snimci Posle 12 Godina

Za gotovo ceo vek Plavoprsni lori (Blue-fronted Lorikeet) smatran je jednom od najtajanstvenijih ptica Indonezije. Nakon dana iscrpljujućeg penjanja kroz oštru krečnjačku stenu, insekte i zahtevni planinski teren, ekspedicija je u aprilu na najvišem vrhu ostrva Buru zabeležila bljesak zelenog perja koji je potvrdio da ova šarena, mala papagajolika ptica i dalje živi.
Ptica je endemska za ostrvo Buru — što znači da se ne nalazi nigde drugde na svetu. Tokom ekspedicije, koju je predvodila indonežanska planinarska grupa uz podršku međunarodnih istraživača, tim je napravio fotografske snimke prvi put nakon 12 godina i zabeležio prve zvučne zapise visokih, kontaktnim pozivima sličnih glasova koji se čuju u krošnji šume.
Prepoznatljivi detalji — svetlozeleno telo, narandžasti kljun, plava zadnja kruna na glavi i šiljat rep — pomogli su timu brzom identifikovanju vrste. Istraživači tvrde da su tokom terenskog izlaska videli najmanje devet primeraka, što daje novu nadu za procenu stanja populacije.
„Kada tražite pticu koja je u proteklom veku dokumentovana samo jednom, osećaj je kao da tražite vrlo uzak prozor mogućnosti,“ rekao je John Mittermeier, direktor programa Search for Lost Birds pri American Bird Conservancy.
Plavoprsni lori je prvobitno opisan na osnovu sedam primeraka prikupljenih 1920-ih, a nije zabeležen skoro 90 godina sve dok fotografija iz 2014. nije podstakla novu nadu. Dugogodišnja hipoteza bila je da ptica naseljava teško dostupne visokoplaninske predele koje su ranije timovi retko posećivali; tek su lokalni planinari nedavno iscrtali bezbedniju rutu do tih grebena.
Mittermeier objašnjava da strme krečnjačke padine, litice, oštre stene i nedostatak izvora pitke vode značajno otežavaju pristup staništima. Zbog toga su ta područja dugo ostala netaknuta i van opsega uobičajenih istraživanja.
Organizacije koje se bave zaštitom ptica ukazuju da je ovaj pronalazak prvi korak, ali da su neophodna dodatna istraživanja kako bi se procenila veličina populacije, rasprostranjenost i potencijalne pretnje, kao i da bi se razvio plan zaštite. Vrsta je na IUCN-ovoj Crvenoj listi klasifikovana kao Data Deficient (nedovoljno podataka) i 2024. je prepoznata kao "izgubljena vrsta" od strane inicijative Search for Lost Birds.
James Eaton, jedan od pticolovaca koji je učestvovao u ekspediciji, ističe emotivnu težinu trenutka: nakon više godina planiranja i istraživanja, fotografisanje „svetog grala" njihove potrage poništilo je sve teškoće puta. Ponovno otkriće podseća na bogatstvo prirode koje i dalje leži daleko od očiju javnosti, i na hitnu potrebu da se takve vrste prouče i zaštite.
Šta sledi: planiranjem daljih terenskih istraživanja, beleženjem ponašanja i staništa ove vrste, kao i saradnjom sa lokalnim zajednicama, moguće je razviti mere za očuvanje i dugoročno praćenje populacije Plavoprsnog lorija.
Pomozite nam da budemo bolji.




























