National Geographic je tokom više od sto godina objavio 17 priča o lavovima, prateći prelaz od senzacionalističkih prikaza do naučno utemeljenih izveštaja. Ključni autori kao što su George Schaller i Craig Packer otkrili su društvenu složenost i ekološku ulogu lavova. Danas populacija iznosi oko 20.000–23.000 jedinki, a vrste prete brojni izazovi: krivolov, gubitak staništa, snaring i komercijalizacija lova. Fotografije i istraživanja National Geographica pomogle su u podizanju svesti i prikupljanju sredstava za programe zaštite.
Sto Godina Fotografisanja Lavova: Kako Je National Geographic Promenio Nam Način Posmatranja Kraljeva Zveri

Malelavi lavovi, uprkos bučnoj pojavi i snazi, često zavise od ženki kada je u pitanju lov. Jednog večernjeg sata, osmogodišnji mužjak Hildur osetio je miris krvi i odmah je pošao ka čoporu koji je upravo završio obrok. Michael Nichols, bivši stalni fotograf i urednik-at-large u National Geographicu, priseća se:
"Verovatno nije jeo dve nedelje. Počeo je da trči pet milja dok nije stigao do čopora."
Nichols je fotografisao Hildura iz vozila kojim je upravljala njegova supruga Reba Peck, a jedna od snimljenih fotografija našla se u obimnoj, 34-straničnoj temi objavljenoj 2013. godine uz tekst Davida Quammena. Ta priča pružila je intiman uvid u često brutalne, ponekad trijumfalne živote lavova u Serengetiju i pokazala koliko pažljivo, stručno i informisano treba pristupati fotografiji prirode.
Od egzotizacije do nauke
National Geographic je od svog osnivanja 1888. objavio najmanje 17 priča posvećenih lavovima. Rani prikazi—kao reprint fotografija C. G. Schillinga iz 1907. ili kontroverzni prilog Edgara Monsanto Queenyja iz 1954.—često su egzotizovali lov i koristili mamce da bi dobili dramatične kadrove. Queenyjeva priča čak je platila Maasai učesnike u zavisnosti od toga koliko su uspeli da omoguće fotografisanje šarža s lavovima.
Promena paradigme dogodila se krajem 1960-ih, zahvaljujući istraživanjima Georgea Schallera. Njegovo višegodišnje praćenje oko 150 lavova u Serengetiju pokazalo je da lavovi nisu nepobedive ikone već ugrožena vrsta sa složenim ponašanjem: preživljavaju ponekad jedući trule lešine, povlače se pred agresivnim hijenama i prave pogrešne procene pri lovu. Schaller je jasno pokazao i važnu ekološku ulogu lavova — kontrolu populacija biljojeda i sprečavanje prenamnožavanja i prekomernog ispašavanja.
Fotografija koja menja percepciju
Profesionalni fotografi poput Nicholsa, Brenta Stirtona i Derecka Jouberta nisu samo tražili lepe kadrove, već su radili na pričama koje su osvetljavale naučna saznanja i probleme zaštite. Nichols je proveo pet godina priprema i 11 meseci na terenu kako bi sakupio stotine hiljada snimaka iz kojih je izabranih 13 ilustrativnih fotografija. Za noćne snimke koristio je specijalno vozilo sa infracrvenim svetlima, a projekat je zahtevao i mesece pregovora sa tanzanskim vlastima za dozvole.
Drugi autori su kroz fotografije i tekstove podizali svest o konkretnim opasnostima: od bolesti i genetske izolacije (pripadnici iz Ngorongoro kratera) do misterioznog nedostatka griva kod mužjaka u parku Tsavo East i adaptacija čopora u Okavango delti na lov velikih bivola.
Nizak broj i rastuće pretnje
Do kraja 20. veka i početkom 2000-ih, dok su se populacije još činile relativno stabilnim, izveštaji su bili uglavnom deskriptivni i fascinantni. Od 1990-ih broj lavova u divljini pao je za oko polovinu. Danas se procenjuje da u Africi živi između 20.000 i 23.000 lavova, što je oko 7% njihovog istorijskog areala.
Pretnje su višestruke: gubitak staništa, rast ljudske i stočarske populacije, hvatanje u zamke (snaring), smanjene zalihe plena, ciljani krivolov i komercijalizacija u obliku “konzerviranog lova” u Južnoj Africi. National Geographic je dokumentovao i posledice takvih praksi, uključujući snažne fotografije poput one Brenta Stirtona koja prikazuje Tanzanijca Yusufu Shabani Difiku, čoveka koji je izgubio obe ruke u napadu lava.
Uticaj medija i nauke
Priče i fotografije objavljene u National Geographicu nisu bile samo ilustracije već su često pokretale akciju: pomogle su u prikupljanju sredstava za projekte kamera-zamki, stvaranju mreža građanske nauke i podstakle diskusije o zabrani praktikovanja određenih oblika lova. Kako se pritisci na lavove povećavaju, kombinacija nauke, fotografske dokumentacije i aktivizma postaje sve važnija za očuvanje vrste.
Autor teksta: Rachel Nuwer, slobodna novinarka specijalizovana za zaštitu prirode, divlje životinje i životnu sredinu.
Pomozite nam da budemo bolji.


































