Tim sa University of South Carolina razvio je Nano-ERASER, injektabilni nanogel koji isporučuje antitela za ciljanu razgradnju proteina PTBP1 i time podstiče astrocite da se pretvore u neurone u laboratorijskim modelima. Nakon jedne do dve injekcije, miševi-modeli Alchajmerove bolesti pokazali su poboljšanja u izradi gnezda i u testovima pamćenja, uz smanjenje upalnih markera i patoloških proteina. Ipak, naučnici ističu potrebu za daljim dugoročnim i primatima studijama pre kliničke primene.
Nano-ERASER: Dve injekcije podstakle obnovu neurona i poboljšale pamćenje kod miševa s Alchajmerom

Usporavanje napredovanja Alchajmerove bolesti cilj je većine dostupnih terapija, ali potpuno obnavljanje izgubljenih neurona predstavlja veliki izazov jer odrasli mozak ograničeno generiše nove ćelije. Novo istraživanje tima sa University of South Carolina pokazuje da adaptacija Trim-Away tehnike — nazvana Nano-ERASER — može podstaći astrocite da se pretvore u funkcionalne neurone i unaprediti ponašanje miševa koji služe kao model Alchajmerove bolesti.
Šta su istraživači uradili?
Osnovna ideja potiče od Trim-Away metode (2017), koja koristi antitela za ciljanu razgradnju specifičnih proteina. Istraživači su tu ideju prilagodili tako da antitela budu utkana u injektabilni polimerni nanogel sa nanočesticama — sistem nazvan Nano-ERASER. Ciljna meta bio je protein PTBP1, za koji postoje dokazi da koči pretvaranje astrocita u neurone u odraslom mozgu.
Ključni eksperimenti i rezultati
U laboratorijskim kulturama i 3D moždanim organoidima Nano-ERASER je smanjio nivoe PTBP1 i izazvao da astrociti poprimaju neuronske osobine. Konvertovane ćelije su preko mikroelektrodnih matrica pokazale električnu aktivnost i formiranje povezanih neuronskih mreža, što ukazuje na funkcionalnost.
U miševima koji modeluju Alchajmerovu bolest istraživači su dali jednu ili dve injekcije Nano-ERASER-a i pratili ponašanje i biološke markere tokom nekoliko nedelja. Lečeni miševi su, u odnosu na netretirane, povratili sposobnost izrade gnezda i bolje su rešavali zadatke u vodenom lavirintu. Takođe su zabeleženi znaci smanjene upale i manje nakupljanja patoloških proteina u mozgu, kao i povećana gustina neurona.
Autori navode da se novi neuroni pravilno razvijaju i opstaju u mozgu tretiranih životinja, što otvara mogućnost obnavljanja sinaptičke arhitekture i oštećenih neuronskih puteva.
Ograničenja i naredni koraci
Iako su rezultati ohrabrujući, ostaje nekoliko važnih pitanja: da li će se efekti ponoviti kod većih i dugotrajnijih modela, koliko su novi neuroni funkcionalno i trajno integrisani u moždane krugove, i koji su potencijalni neželjeni efekti (npr. imunološka reakcija, off-target dejstva)? Ranije studije koje su ciljale PTBP1 u drugim modelima dale su kontradiktorne rezultate, pa su neophodne nezavisne reprodukcije i opsežne bezbednosne evaluacije.
Istraživači planiraju dalja ispitivanja tokom dužeg perioda i testove na primatima pre mogućeg prevođenja u klinička ispitivanja kod ljudi.
Zaključak
Nano-ERASER predstavlja obećavajuću strategiju za induciranu neurogenezu u situacijama gubitka neurona, ali trenutno je prerano za optimizam u pogledu kliničke primene. Potrebni su dodatni podaci o bezbednosti, dugoročnim efektima i prenosivosti na ljudski mozak.
Studija je objavljena u časopisu Cell Biomaterials (2026).
Pomozite nam da budemo bolji.























