Istraživanje Yalea pokazuje da marmoseti koriste proces akumulacije dokaza u dorzomedijalnom prefrontalnom korteksu (dmPFC) kako bi sinhronizovali zajedničke akcije — u eksperimentu su nagrade dodeljivane samo ako su oba majmuna povukla polugu u roku od jedne sekunde. Neuronalna aktivnost u dmPFC rampira pre akcije i direktno korelira sa uspehom saradnje. Autori povezuju ovaj princip sa drift-diffusion modelom donošenja odluka i planiraju da ispitaju i druge regije mozga, kao što je orbitofrontalni korteks.
Kako marmoseti uče da sarađuju: šta otkriva mozak o „socijalnom pogledu” i donošenju odluka

U laboratoriji na kampusu Yale University naučnici su mesecima obučavali parove marmoseta za zadatak koji zahteva preciznu koordinaciju: poslasticu su dobijali samo ako su oboje povukli polugu u roku od jedne sekunde.
Tokom eksperimenta istraživači su istovremeno snimali aktivnost neurona u dorzomedijalnom prefrontalnom korteksu (dmPFC). Tim sa Yalea — među kojima su Steve Chang, Monika Jadi i Anirvan Nandy — objavio je rezultate u časopisu Neuron 11. maja 2026. godine.
Kako je tekao eksperiment
Svaki par marmoseta naučen je da povlači polugu za poslasticu. U verziji zadatka za saradnju, nagrada je bila omogućena samo kada oba člana para povuku polugu gotovo istovremeno (u roku od jedne sekunde). Životinje su pre akcije pažljivo posmatrale ponašanje partnera — posebno pogled i položaj tela — i često su reagovale gotovo sinhrono.
Neuronska „akumulacija dokaza”
Analiza moždane aktivnosti pokazala je da neuroni u dmPFC „rampiraju”, odnosno postepeno povećavaju aktivnost kako se približava trenutak donošenja odluke. Istraživači objašnjavaju da ponašanje bazirano na prikupljanju i akumulaciji vizuelnih informacija od partnera odgovara principu poznatom iz kognitivne nauke kao drift-diffusion model (model akumulacije dokaza).
Uloga socijalnog pogleda
Naučnici su ovo nazvali "socijalnim pogledom": kontinuirano praćenje i tumačenje neverbalnih znakova — oči, telo i pokreti — kako bi se procenilo da li je partner spreman za akciju. Kod primata vizuelni signali imaju posebno veliku težinu u koordinaciji, dok druge vrste mogu više zavisiti od mirisa ili titranja brčića.
Šira značenja i naredni koraci
Otkriće da dmPFC učestvuje u društvenoj akumulaciji dokaza povezuje mehanizme donošenja odluka kod pojedinaca sa onima koji stoje iza kooperacije. Autori ističu da slični mehanizmi mogu biti relevantni i za ljudsko socijalno ponašanje, a moguće su implikacije i za razumevanje nekih psihijatrijskih stanja. U narednim studijama tim planira da ispita kako dmPFC komunicira sa drugim regijama, poput orbitofrontalnog korteksa, koje su povezane sa vrednovanjem nagrade.
Zaključak: Marmoseti koriste vizuelne signale i proces akumulacije dokaza u dmPFC da bi sinhronizovali zajedničke akcije — to je prvi direktan prikaz neuralne korelacije između akumulacije dokaza i uspešne kooperacije.
Pomozite nam da budemo bolji.


























