Astronomi koristeći JWST i ALMA otkrili su snažan mlaz hladnog gasa iz galaksije CRISTAL-02 koji izbacuje materijal neophodan za formiranje zvezda. Galaksija formira zvezde dvostruko brže od vršnjaka, ali i izbacuje gas dvostruko brže, pa bi mogla postati "mrtva" za manje od 50 miliona godina. CRISTAL-02 je sistem više galaksija u završnoj fazi spajanja, a sudari poput ovih mogli su široko doprineti nastanku masivnih ugašenih galaksija u ranom univerzumu.
JWST i ALMA Otkriju „Vetar Koji Ubija Galaksije” — Moguće Objašnjenje Zašto Rane Galaksije Brzo "Umiru"

Korišćenjem podataka sa teleskopa James Webb (JWST) i mreže ALMA, astronomi su otkrili snažan mlaz hladnog gasa koji izbacuje materijal iz galaksije CRISTAL-02. Ovaj „vetar koji ubija galaksije” mogao bi objasniti zašto su mnoge masivne galaksije u ranim fazama univerzuma prestajale da formiraju zvezde znatno ranije nego što se očekivalo.
Ključna otkrića
Istraživači su posmatrali CRISTAL-02 u trenutku kada je univerzum imao oko jednu milijardu godina nakon Velikog praska. Galaksija stvara zvezde otprilike dvostruko brže od sličnih objekata iz iste epohe, ali istovremeno izbacuje hladni gas u prostoru brzinom koja je takođe približno dvostruko veća od stope formiranja zvezda. Ako se takav odliv nastavi, rezervi gasa za stvaranje novih zvezda može nestati u manje od 50 miliona godina, čime bi galaksija bila „ugasena”.
Šta pokreće vetar?
CRISTAL-02 nije pojedinačna galaksija, već sistem u završnoj fazi spajanja više galaksija. Tokom sudara, gas se navlači ka centralnim oblastima, izazivajući intenzivne talase formiranja zvezda. Kada najmasivnije zvezde eksplodiraju kao supernove, one pokreću snažne vetrove koji mogu potisnuti ili izbaciti hladni gas — sirovinu za nove zvezde — u intergalaktički prostor.
"Guste regije svemira liče na veoma aktivne gradove... Supernove pokreću snažne vetrove koji oduvaju gas koji galaksije treba da nastave da prave zvezde," kaže Rebecca Davies (Swinburne University of Technology), vodeća autorka studije.
Širi kontekst
Posmatranja ukazuju da je skoro polovina masivnih galaksija u ranim epochama bila u interakciji sa susedima, što znači da su sudari i prateći mlazovi gasa mogli biti čest mehanizam za gašenje zvezdane formacije. Time se dobija prirodno objašnjenje za prisustvo mnogih „mrtvih” ili ugašenih masivnih galaksija u mladom univerzumu — one su jednostavno potrošile ili izgubile svoj hladni gas pre nego što su mogle da nastave sa stvaranjem zvezda.
Studija je objavljena 10. juna u časopisu Monthly Notices of the Royal Astronomical Society: Letters, a nalaze je istaklo i saopštenje Kraljevskog astronomskog društva.
Za čitaoce
Otkriće je značajno zato što povezuje dinamične procese (spajanja galaksija, intenzivnu formaciju zvezda i supernove) sa masovnim izbacivanjem hladnog gasa i konačnim gašenjem zvezdane formacije — fenomenom koji oblikuje evoluciju najvećih galaksija u univerzumu.
Pomozite nam da budemo bolji.

























