Studija Dartmouth College, objavljena u Current Biology, pokazuje da neke hobotnice mogu koristiti ogledala za prostornu navigaciju i lociranje plena — prvi takav dokumentovan slučaj kod beskičmenjaka. Istraživanje je uključilo sedam jedinki (tri su završile ceo niz testova), a uspešnost u konačnim testovima bila je oko 73%. Autori ističu mogućnost konvergentne evolucije i sugerišu da hobotnice mogu posedovati interne mentalne mape prostora.
Hobotnice Koriste Ogledala Da Mapiraju Prostor — Prvi Takav Nalaz Kod Beskičmenjaka

Hobotnice su već dugo poznate po izuzetnoj inteligenciji, a novo istraživanje naučnika sa Dartmouth College otkriva da neke vrste mogu da koriste ogledala za prostornu navigaciju i lociranje plena — sposobnost ranije dokumentovanu samo kod određenih kičmenjaka. Rad, objavljen u časopisu Current Biology, prvi je koji pokazuje da beskičmenjaci mogu koristiti odraz kao alat za mapiranje prostora.
Kako su izgledali eksperimenti
Istraživanje je uključilo sedam primeraka vrste California two-spot octopus (Octopus bimaculoides), od kojih su tri kompletirala čitav niz testova. Istraživači su hobotnice prvo obučavali tako da ne napadaju slike raka u ogledalu i postepeno ih upoznavali s time kako refleksije odražavaju stvarni položaj objekata u prostoru.
Trening i stimulansi
U ranoj fazi hobotnicama je prikazan živ rak u staklenom posudom čiji se položaj mogao videti preko ogledala; zadatak je zahtevao da na osnovu odraza zaključe gde se plen nalazi i da naprave zaokret od 90° da bi došli do nagrade. Za konačni test korišćen je virtuelni prikaz raka: jedinka je bila u kutiji sa pogledom odozgo i spreda, dok se u ogledalu pojavljivala projekcija ‘virtuelnog’ raka sa leve ili desne strane. Da bi dobila nagradu, hobotnica je morala da inferira stvarnu poziciju ogloda, napravi okret od 180° i dođe do živog raka.
Rezultati
Hobotnice su brzo naučile cilj zadatka: u proseku su u oko 73% slučajeva krenule ka ispravnoj strani kaveza. Neke jedinke su čak prelazile preko kutije prema projekciji umesto da plivaju oko nje, što pokazuje fleksibilnost strategija. Istraživači su pratili tačku između očiju na mantlu (anatomski približno ekvivalent glavi) kako bi analizirali putanje i brzinu; iako putevi nisu uvek bili najdirektniji, brzina navigacije se poboljšavala tokom eksperimenta.
Šta ovo znači
Autori, na čelu sa Mary Kieseler, zaključuju da je pokazana sposobnost upotrebe ogledala za prostornu inferenciju prvi takav primer kod beskičmenjaka. Kieseler upozorava da nalaz sugeriše: "S obzirom na evolucijsku udaljenost ovih organizama, nezavisni razvoj sposobnosti korišćenja ogledala kao alata za obradu prostorne kognicije ukazuje na moguću konvergentnu evoluciju kognitivnih procesa."
Profesor Peter Tse (Dartmouth): "Ne dolazimo u svet znajući kako da koristimo ogledalo — to učimo. Hobotnice takođe mogu naučiti da koriste ogledalo da zaključe gde se stvari nalaze u svetu."
Rezultati otvaraju mogućnost da hobotnice poseduju interne mentalne mape prostora — predstave koje pomažu lovcima da efikasnije lociraju plen — ali autori naglašavaju da su potrebna dodatna istraživanja kako bi se potvrdile i proširile ove tvrdnje.
Implikacije i dalje istraživanje
Ovaj nalaz proširuje razumevanje inteligencije i pokazuje da složene kognitivne sposobnosti mogu nastati nezavisno u vrlo različitim granama života. Dalji rad bi trebalo da istraži koliko su ove interne mape precizne, koliko su trajne i koje neuronske strukture stoje iza takvog ponašanja.
Napomena: Studija je ograničena malim brojem jedinki (7 testiranih, 3 koja su završila kompletan protokol), pa rezultati zahtevaju potvrdu većim uzorkom i različitim eksperimentalnim postavkama.
Pomozite nam da budemo bolji.




























