Nova meta-analiza konsolidovala je podatke iz 140 studija (oko 66.000 ispitanika) i pokazala da niži socioekonomski status i marginalizacija po osnovu rase ili etničke pripadnosti koreliraju sa bržim epigenetskim starenjem. Najnoviji, treći naraštaj epigenetskih satova najosetljivije detektuje ove razlike, koje su vidljive već u detinjstvu. Autori upozoravaju na metodološka ograničenja kod pedijatrijskih procena i mogućnost publikacijske pristrasnosti.
Biološki satovi otkrivaju skrivene faktore koji ubrzavaju starenje: siromaštvo i marginalizacija deluju već u detinjstvu

Nova meta-analiza ukazuje da društvene nejednakosti ostavljaju merljiv trag na brzini biološkog starenja — često od najranijeg uzrasta. Istraživanje pokazuje da niži socioekonomski status, kao i marginalizacija po osnovu rase ili etničke pripadnosti, koreliraju sa ubrzanim epigenetskim starenjem, a najočitije su razlike kada se koriste najnoviji epigenetski "satovi".
Šta su epigenetski satovi?
Epigenetski satovi nisu doslovni uređaji, već modeli koji na osnovu molekularnih promena u DNK (najčešće metilacije) procenjuju koliko je organizam "biološki star" u odnosu na očekivanu putanju zdravog starenja. Dok su stariji modeli više pogodnI za procenu hronološkog uzrasta, druga generacija satova fokusira se na rizike po zdravlje i smrtnost, a treća generacija meri tempo starenja na epigenetskom nivou.
Glavni nalazi studije
Istraživači sa Max Planck Institute for Human Development (Nemačka) i Columbia University (SAD) konsolidovali su podatke iz 140 prethodnih studija koje obuhvataju oko 66.000 ispitanika iz 23 zemlje, uzrasta od 0 do 86 godina. Ključni nalazi su:
- Efekti nižeg socioekonomskog statusa na ubrzano biološko starenje bili su najočitiji u podacima dobijenim trećom generacijom epigenetskih satova.
- Razlike se vide već u detinjstvu: deca iz siromašnijih porodica u proseku pokazuju brži tempo biološkog starenja od svojih imućnijih vršnjaka.
- U analizama američkih kohorti, biološko starenje bilo je sporije kod belih ispitanika u poređenju sa crnim i latinx ispitanicima — pri čemu su razlike između crnih i belih bile najizraženije.
Ograničenja i oprez pri tumačenju
Pošto su satovi trenirani na odraslim osobama sa drugačijim sastavom krvi i bez aktivnih razvojnih programa, pedijatrijske procene mogu biti manje precizne i odražavati i starenje i razvoj, zbog čega treba postupati sa oprezom.
Autori takođe napominju da postoje dokazi o publikacijskog pristrasnosti za neke rezultate vezane za rasu i etničku pripadnost, kao i visok nivo heterogenosti između pojedinačnih studija. Pored toga, mnoge studije oslanjaju se na samoprijavljenu rasu/etničku pripadnost, što ne hvata direktno strukturalne oblike rasizma (npr. segregaciju, diskriminaciju).
Zašto je ovo važno?
To što epigenetski satovi mogu detektovati uticaj socioekonomskih i rasnih faktora omogućava naučnicima da preciznije istraže mehanizme nejednakosti u zdravlju. U budućnosti se ovi alati mogu koristiti za procenu efikasnosti intervencija koje ciljaju smanjenje zdravstvenih nejednakosti i unapređenje javnog zdravlja.
Studija je objavljena u časopisu Nature Human Behavior.
Pomozite nam da budemo bolji.




























