Nova studija sugeriše da pristane i fitane u meteoru Murchison verovatno potiču iz terrestrijske kontaminacije — najverovatnije zrele nafte prenete aerosolima. Istraživači su pomoću replika MOMA cevi postigli prvo kiralno razdvajanje ovih molekula i utvrdili racemični obrazac. Nalaz naglašava važnost ispitivanja kiralnosti kao ključnog biosignala i oprez pri rukovanju meteorima i uzorcima sa Marsa.
Nova analiza: Tragovi „života“ u meteoru Murchison najverovatnije su sa Zemlje, ne sa Marsa

Nova studija pokazuje da su molekuli pristane i fitane pronađeni u meteoru Murchison verovatno terrestrijska kontaminacija, a ne direktan znak izvanzemaljskog života. Tim istraživača je koristio replike kromatografskih cevi predviđenih za instrument MOMA na roveru Rosalind Franklin i prvi put uspešno kiralno razdvojio ove teške izoprenoide.
Zašto su pristane i fitane važne?
Pristane i fitane su stabilni ugljovodonici povezani sa razgradnjom biološkog materijala (npr. hlorofila) na Zemlji, pa su dugo smatrani potencijalnim molekularnim biosignalima. Njihova vrednost kao pokazatelja života leži u mogućnosti da zadrže kiralni (sterehemijski) potpis — živo tkivo obično favorizuje jednu zrcalnu formu, dok abiotski procesi daju približno jednake proporcije (racemijat).
Šta su istraživači uradili?
Tim je ispitivao uzorke meteora Murchison i uporedio ih sa ekstraktima iz tri naftna šejla (Green River, Messel i Bächental) različite starosti i zrelosti. Korišćene su replike MOMA cevi koje kombinuju gasni hromatograf i maseni spektrometar — tehnologiju namenjenu za analizu uzoraka na Marsu.
Ključni rezultati
- Pristane i fitane u Murchisonu pojavili su se racemično (jednako raspoređene enantiomere) unutar granica merenja — obrazac koji ne odgovara "svežoj" biomasi.
- Racemični obrazac je veoma sličan obrazcu u zreloj nafti; stariji, termički prerađeni Bächental šejl bio je blizu racemičnog stanja, dok su mlađi Green River i Messel pokazivali biološki višak.
- Najverovatnije objašnjenje: meteorit je pokupio zagađenje poreklom iz naftnih izvora na Zemlji — najverovatnije kroz aerosole nastale sagorevanjem fosilnih goriva.
„Ovo je praktičan test MOMA-e i pokazuje zašto sama detekcija molekula nije dovoljna — treba ispitati i njihovu kiralnost,“ rekao je Guillaume Leseigneur, prvi autor studije.
Analitička inovacija i značaj za potragu za životom na Marsu
Pored samog otkrića kontaminacije, istraživači su prijavili suptilnu razliku u fragmentaciji diastereoizomera u masenoj spektrometriji, što može pomoći u boljem razlikovanju biološkog i nebiološkog porekla izoprenoidnih ugljovodonika. Uspeh u kiralnom razdvajanju koristeći replike MOMA cevi daje dodatnu sigurnost da će instrument na Rosalind Franklin roveru moći da izvede slične analize na Marsu.
Praktične posledice
Ovo istraživanje podvlači nekoliko važnih poruka: detekcija pristana ili fitana na Marsu sama po sebi ne dokazuje život; kiralnost tih molekula može biti ključni kriterijum. Takođe podseća naučnike na opasnost od brzog nakupljanja terrestrijskih zagađivača na izloženim uzorcima i važnost stroge kontrole kontaminacije u proučavanju meteora i marsovskih uzoraka.
Rad je objavljen online u časopisu Earth and Planetary Science Letters.
Pomozite nam da budemo bolji.


























