Tekst razmatra kako posledice napada 7. oktobra 2023. i kolektivna nacionalna trauma oblikuju izraelsku politiku i podršku za niz vojnih operacija. Anketa navodi da 92% Izraelaca vidi sporazum SAD‑a i Irana kao izdaju, a skoro polovina podržava nastavak napada na Liban i Hezbollah. Autori i analitičari ističu da doktrina "uništavanja pretnji pre nego što se razviju" i politički interesi čine ciklus sukoba teško zaustavljivim bez velikog strateškog preokreta.
Večni ratovi: Zašto Izraelov ciklus sukoba izgleda bez kraja

Manje od nedelju dana nakon potpisivanja memoranduma o razumevanju između Teherana i Vašingtona — dogovora koji je za sada zaustavio tromesečni sukob SAD i Izraela protiv Irana — stav većine Izraelaca bio je jasan: veliki deo javnosti smatra da je dogovor izdao njihove ciljeve i traži nastavak akcija u regionu.
Javno mnjenje i politički konsenzus
Prema jednoj anketi, 92% ispitanih Izraelaca smatra da je Vašington „odustao” od njihove pobede nad dugotrajnim protivnikom, dok gotovo polovina podržava nastavak napada na Liban i Hezbollah uprkos pritiscima SAD (detalji ankete nisu navedeni u izvoru).
Od iznenadnog napada koji je predvodio Hamas 7. oktobra 2023. — u kojem je ubijeno 1.139 ljudi u Izraelu — država je uplela snage u niz sukoba: rat u Gazi, sukobe sa Hezbollahom u Libanu, udare i kopnene operacije u Siriji, dve serije napada na ciljeve u Iranu i povremene napade na hutijske položaje u Jemenu.
Humanitarne posledice
Prema navodima iz teksta, u Gazi je poginulo više od 73.000 Palestinaca, a Izrael se suočava s optužbama za genocid dok su velike površine teritorije ozbiljno razrušene. Ovakve brojke i kvalifikacije imaju duboke pravne i političke implikacije i snažno oblikuju međunarodnu i domaću percepciju sukoba.
Društveni i psihološki okviri
Izraelski sociolog Daniel Bar-Tal iz Tel Aviva objašnjava da je reakcija društva rezultat dugotrajnog procesa u političkom diskursu i medijima koji napad iz 2023. povezuje s centralnim elementima izraelskog identiteta, posebno kolektivnom sećanju na Holokaust. U tom narativu napad se ne posmatra samo kao izolovani zločin, već kao nastavak istorijske traume.
Bar-Tal: „Pravednost nacionalnih ciljeva, veličanje nacije i osećaj kolektivne žrtve, zajedno s delegitimizacijom Palestinaca, usađeni su u svest većine Izraelaca i doprinose podršci za ratne akcije.”
Politika, bezbednosna doktrina i izbori
U političkom vrhu vlada retorika i doktrina koja veruje u uništavanje pretnje pre nego što se razvije. Bivši načelnik generalštaba Gadi Eisenkot i vodeći političari, uključujući opozicione lidere, dali su podršku vojnim akcijama protiv Irana i njegovih saveznika. Analitičari upozoravaju da su motivi ponekad i unutrašnje političke prirode — kao što je pokušaj da se rasterete odgovornosti za propuste ili optužbe za korupciju.
Politički analitičar Šaiel Ben-Efraim kaže da postoje „dva glavna motora” koja pokreću trajanje sukoba: neposredni bezbednosni izazovi i promenjena kolektivna svest nakon 7. oktobra. Bez velikog strateškog preokreta — smatra on — ciklus će verovatno trajati.
Stanje bezbednosti i perspektive
Uprkos gotovo tri godine intenzivnih sukoba, malo ko u Izraelu veruje da je zemlja znatno bezbednija nego pre oktobarskog napada. Hamas i dalje drži značajne položaje u Gazi, iranski režim ostaje stabilan, a tenzije u Libanu i drugim delovima regiona ostaju visoke. Analitičari zaključuju da bez promene politike, narativa ili strategije, verovatnoća novih sukoba ostaje visoka.
Napomena: Tekst sažima analize i tvrdnje iz originalnog članka; neke tvrdnje (poput konkretnih brojki i kvalifikacija poput "genocida") su teške i predmet su međunarodnih rasprava i pravne provere.
Pomozite nam da budemo bolji.




























