U priobalnoj državi La Guaira i okolnim oblastima Venecuele, posle dva zemljotresa magnitude 7,2 i 7,5, traje hitna potraga za preživelima pod ruševinama. Zvanični bilans je najmanje 1.430 poginulih, a UN procenjuje oko 50.000 nestalih ili nedostupnih. Nacionalni spasilački kapaciteti su ograničeni, međunarodni timovi stižu, a humanitarne organizacije upozoravaju da su prve 48–72 sata presudne za spasavanje živih. Lokalno stanovništvo i volonteri nastavljaju napore uprkos opasnostima i problemima sa logistikom.
Venecuela U Ruševinama: Porodice Očajnički Traže Preživele Posle Razornog Zemljotresa

Golim rukama i uz pomoć lopata, dok dronovi kruže iznad, meštani i volonteri u La Guairi neumorno pretražuju ruševine. Svaki trenutak je važan u trci sa vremenom da se pronađu preživeli nakon dva snažna zemljotresa koja su pogodila obalu Venecuele.
Razmere razaranja
U priobalnoj saveznoj državi La Guaira i okolini, razaranje je vidljivo na skoro svakom koraku. Zvanično je potvrđeno najmanje 1.430 smrtnih slučajeva nakon udara zemljotresa magnitude 7,2 i 7,5 — pri čemu je onaj od 7,5 jedan od najsnažnijih zabeleženih u zemlji u poslednjih sto godina. Stotine zgrada su se srušile, a u ruševinama se i dalje veruje da je zarobljeno mnogo ljudi. Ujedinjene nacije procenjuju da je oko 50.000 osoba nestalo ili nedostupno.
Spasilačke operacije i međunarodna pomoć
Nacionalni kapaciteti za spasavanje su ograničeni; međunarodni timovi iz Meksika, Španije, SAD, Velike Britanije i drugih zemalja stigli su da pomognu. Prema izveštajima, u zemlji se nalazi oko 861 volonter iz više država, ali oprema i ljudstvo još uvek nisu dovoljni za obim razaranja.
"Svaka spašena osoba je čudo", rekao je Jorge Rodríguez, predsednik Nacionalne skupštine. "Nećemo ništa skrivati o obimu ove tragedije."
Humanitarne organizacije upozoravaju da su prve 48–72 sata najkritičnije za pronalazak preživelih, iako mogućnost preživljavanja raste ako su zarobljeni imali pristup vodi i hrani.
Život u senkama ruševina: priče preživelih
U gradovima poput Catia La Mar, Macuto i Caribe, ljudi stoje nadruštveno oko ruševina, osluškujući svaki zvuk. Porodice poput one Jeúsa Suáreza prešle su stotine kilometara da bi pronašle članove porodice; mnogi su ostali bez informacija i bez dostne opreme za sistematsko iskopavanje. Rođaci Carlosa Eduarda kažu da ga povremeno čuju kako stenje iz podzemlja, ali spasioci ne mogu brzo da ga dođu do zbog opasnosti i nedostatka opreme.
Mnogi su privremeno smešteni u automobilima, na otvorenim površinama aerodroma ili u improvizovanim skloništima, dok pokušavaju da sačuvaju dokumenta i osnovne stvari.
Problemi s logistikom i zdravljem
Pretrpan saobraćaj, gomile i nesređen pristup oštećenim zonama često ometaju spasilačke radove. Lokalni stanovnici upozoravaju na širenje neprijatnih mirisa usled truleži i nedostatka brzog uklanjanja tela, što povećava rizik od epidemija i ugrožava zdravlje odraslih i dece.
Reakcije vlasti i međunarodni kontakti
Privremena predsednica Delcy Rodríguez izjavila je da vlada raspoređuje spasilačke snage i slanje pomoći, te da je razgovarala sa predstavnicima iz SAD i drugih zemalja radi koordinacije pomoći. U izveštajima je navedeno da su američki lideri potvrdili spremnost da pošalju timove i opremu; medijski navodi o tačnim imenima zvaničnika variraju i na terenu se ističe važnost brze logistike.
Kako pomoći
Uprkos haosu, lokalne inicijative i dobrovoljci iz drugih gradova pomažu sa hranom, vodom i osnovnom medicinskom pomoći. Zvanične humanitarne organizacije objavljuju kanale za donacije i volontersku pomoć — preporučuje se proveriti poverljive međunarodne i lokalne humanitarne agencije pre slanja donacija ili putovanja u pogođene zone.
U narednim danima, fokus će ostati na spasavanju preživelih, zaštiti zdravlja i obnavljanju kritične infrastrukture. Porodice i zajednice ovde čekaju konkretnu, koordinisanu međunarodnu i državnu pomoć kako bi prebrodile prvu fazu krize.
Pomozite nam da budemo bolji.


































