Međunarodni tim istražuje dve „super puffy“ planete u sistemu TOI-791 koje su po prečniku slične Jupiteru, ali imaju svega oko jednu tridesetinu njegove mase, što im daje prosečnu gustinu od ~0,04 g/cm³. Otkrivene su u TESS arhivi 2019. i 2023, a mase su procenjene analizom međusobnih gravitacionih poremećaja tranzita. Naučnici veruju da iluziju niske gustine stvaraju obimni omotači gasa ili oblačići prašine, a planiraju dalja posmatranja James Webb teleskopom koja bi trebalo da razjasne njihovu prirodu.
„Super puffy“ planete: Dva džina sa gustinom manjom od šećerne vune u sistemu TOI-791

Međunarodni tim naučnika proučava dva neobična egzoplaneta u sistemu TOI-791 koja su po prečniku slična Jupiteru, ali imaju ekstremno malu prosečnu gustinu — nižu čak i od gustine šećerne vune. Otkriveni su u arhivskim podacima teleskopa TESS, a detaljnija analiza pokazuje da su verovatno okruženi ogromnim, rasprostranjenim omotačima gasa ili prašine.
Planete kruže oko zvezde TOI-791, udaljene oko 1.100 svetlosnih godina (≈10,4 kvadriliona kilometara) od Zemlje. Iako su po prečniku uporedive sa Jupiterom, svaka ima samo oko jednu tridesetinu Jupiterove mase, što dovodi do prosečne gustine od približno 0,04 g/cm³.
Kako su došli do tih podataka
Planete su uočene u podacima svemirskog teleskopa TESS 2019. i 2023. godine. Njihove veličine su određene iz stepena zatamnjivanja zvezde tokom tranzita, dok su mase procenjene analizom sitnih nepravilnosti u vremenu tranzita — takozvanih transit timing variations (TTV), koje nastaju kada planete međusobno gravitaciono utiču jedna na drugu.
Prosečna gustina: Izmereno ~0,04 g/cm³
Dobijena vrednost gustine (~0,04 g/cm³) je izuzetno niska — niža čak i od tipične gustine šećerne vune (~0,05 g/cm³). Za poređenje, prosečna gustina Zemlje iznosi oko 5,5 g/cm³, a Jupitera oko 1,3 g/cm³. Ipak, istraživači napominju da to ne znači da su planete „pahuljaste“ u običnom smislu: telo sa tako labavom strukturom bi se pod sopstvenom gravitacijom raspalo.
Umesto toga, najverovatnije objašnjenje je da je vidljiva veličina povećana zbog velikih omotača gasova (pretežno vodonik i helijum) ili oblaka prašine koji apsorbuju i rasipaju zvezdanu svetlost tokom tranzita, čime stvaraju iluziju niske gustine.
Moguća porekla i sledeći koraci
Simulacije pokazuju da se ovakvi objekti mogu formirati u hladnim, relativno siromašnim regionima prašine oko mlade zvezde. Alternativno, privremeni oblak prašine nastao, na primer, posle jakih sudara asteroida ili kometa, mogao bi dodatno uvećati vidljivi prečnik planete.
"Samo je nekoliko ovakvih 'super puffy' planeta poznato, a još je ređe pronaći dva u istom sistemu", istakla je Georgina Dransfield (Univerzitet Oksford). "Njihova izuzetno niska gustina čini ih fascinantnim za razumevanje formiranja i evolucije planetarnih sistema."
Tim planira detaljnija posmatranja pomoću James Webb svemirskog teleskopa. Sa svojom visokom rezolucijom i spektroskopskim mogućnostima, Webb bi mogao da ispita atmosferske sastave i razluči da li su u pitanju razređene atmosfere bogate vodonikom i helijumom ili pak gusti oblaci prašine.
Napomena o nesigurnostima: Trenutne procene zavise od modela i ograničenih podataka; preciznija merenja (npr. spektroskopija atmosfere i dodatna praćenja tranzita) su potrebna da bi se potvrdile masе i stvarna struktura ovih planeta.
Pomozite nam da budemo bolji.




























