Venecuela je pogođena snažnim zemljotresima koji su prouzrokovali veliki broj raseljenih i značajnu materijalnu štetu. Delcy Rodríguez prihvatila je međunarodnu pomoć, uključujući ponudu Salvadora i paket pomoći SAD od 150 miliona USD. Prethodna ekonomska kriza i rast spoljnog duga značajno otežavaju hitni odgovor i buduću obnovu. Procene UNICEF-a i lokalnih vlasti ukazuju na stotine hiljada ljudi, uključujući oko 680.000 dece, koji će trebati humanitarnu pomoć.
Razorni zemljotresi u Venecueli — Delcy Rodríguez prihvatila međunarodnu pomoć dok zemlja balansira na ivici kolapsa

Četiri sata nakon što su snažni zemljotresi pogodili delove severne obale Venecuele i prestonicu Caracas, predsednik Salvadora Nayib Bukele objavio je na platformi X da je ponudio pomoć venecuelanskoj vladi za saniranje posledica katastrofe. Nakon toga, vršilac dužnosti predsednice Venecuele Delcy Rodríguez retvitovala je poruku, zahvalila se i naložila Ministarstvu spoljnih poslova da koordiniše prihvatnu pomoć.
„Solidarnost između naših naroda predstavlja neprocenjivu snagu u ovakvim trenucima.“ — Delcy Rodríguez
Osim retoričke solidarnosti, Rodríguez praktično nije imala prostora da odbije nijednu državu koja je ponudila pomoć. Zemljotresi su dodatno pogoršali dugogodišnje probleme nastale godinama ekonomske i političke krize, naročito u preopterećenom zdravstvenom sistemu.
Ekonomija i dug
Privreda Venecuele već je bila u kritičnom stanju nakon lošeg upravljanja javnim finansijama i američkih sankcija prema Centralnoj banci Venecuele i državnoj naftnoj kompaniji PDVSA. Između 2013. i 2021. ekonomija je, po dostupnim podacima, smanjena za oko tri četvrtine.
Zvanični podaci Centralne banke pokazuju rast spoljnog duga: u godini pre ulaska Huga Cháveza na vlast (1998) iznosio je približno 28,3 milijarde USD; dve decenije kasnije zvanično je prijavljen iznos od oko 108,4 milijarde USD. Savremene procene se kreću između 161,3 milijardi USD (ekonomista Asdrúbal Oliveros) i otprilike 240 milijardi USD kako je preneo Financial Times.
Sećanja na 1999. i politički kontekst
Prognoze US Geological Survey-a o mogućim milijardnim gubicima i hiljadama žrtava prizivaju sećanja na katastrofu iz decembra 1999, kad je masivno klizište opustošilo oblasti centralne obale i odnelo stotine života. Tadašnja odluka vlasti pod predsednikom Chávezom da odbije pomoć iz SAD izazvala je veliku kontroverzu — tadašnji ministar odbrane Raúl Salazar kasnije je tvrdio da je Chávez odbio pomoć iz razloga suvereniteta i zbog političkih savezništava tog vremena.
Iako se istorijski primeri često pominju na društvenim mrežama kao upozorenje da se greške iz prošlosti ne ponove, kontekst je sada drugačiji: dolazi do promena u diplomatskim odnosima i ranoj saradnji sa saradnicima iz SAD, kao i intenzivnije međunarodne angažovanosti.
Međunarodna pomoć i operacije spasavanja
Američki predsednik Donald Trump objavio je da su SAD „spremne, voljne i sposobne da pomognu“. Senator Marco Rubio i predstavnici State Department-a najavili su raspoređivanje timova za potragu i spasavanje, medicinske resurse i humanitarnu pomoć. State Department je saopštio paket pomoći u vrednosti od 150 miliona USD — od čega je 100 miliona namenjeno UN humanitarnom fondu za Venecuelu, a 50 miliona direktno organizacijama koje deluju u zemlji.
U zemlju je pristiglo više od 2.700 spasilaca iz 24 države, s timovima iz SAD i nekoliko latinoameričkih zemalja. Među izuzetnim akcijama spasavanja bile su i intervencije koje su dovele do izvlačenja deteta i oslobađanja preživelih nakon više desetina sati pod ruševinama.
Razmere štete i humanitarne potrebe
Prema podacima Narodne skupštine koje je saopštio njen predsednik Jorge Rodríguez, više od 12.000 ljudi je raseljeno, a 774 objekta — uključujući bolnice — je oštećeno ili uništeno. UNICEF procenjuje da je oko 680.000 dece u neposrednoj potrebi za humanitarnom pomoći.
Venezuelanci su izrazili frustraciju zbog kašnjenja državne reakcije i manjka teške mehanizacije za izvlačenje žrtava, ali su međunarodni i lokalni spasioci pružili i trenutke nade svojim hrabrim intervencijama.
Šta očekivati dalje
Ukratko, obim razaranja i dubina ekonomske krize znače da trenutna pomoć neće biti dovoljna za oporavak i rekonstrukciju. Pored hitne humanitarne pomoći, zemlju očekuje dugoročan i skup proces obnove koji zahteva značajne finansijske resurse i međunarodnu koordinaciju.
Napomena: U tekstu su prilagođene titule i ispravljene netačne atribucije koje su se pojavile u pojedinim izvorima, kako bi informacije bile preciznije.
Pomozite nam da budemo bolji.


































