Istraživanje u Frontiers in Mammal Science otkriva da su delfini bradavičari u Jadranu sve više zavisni od hrane vezane za ribarske tralere, što ukazuje na širi ekološki problem prekomernog tralovanja. Studija obuhvata 859 inspekcija tralera (2018–2025), 148 dana na moru i 17.755 pređenih kilometara; delfini su zabeleženi iza 24,7% tralera, a iza otter tralera čak 41,3%. Autori pozivaju na ograničenje destruktivnog tralovanja kako bi se omogućio oporavak staništa i ribljih populacija, što bi smanjilo rizike za delfine.
Delfini U Jadranu Postali Zavisni Od Ribarskih Tralera, Upozorava Novo Istraživanje

Novo istraživanje objavljeno u Frontiers in Mammal Science pokazuje da su delfini bradavičari u Jadranskom moru u sve većoj meri oslanjaju na hranu koju im obezbeđuju ribarski traleri — ponašanje koje sve više liči na zavisnost, a ne na povremeni oportunizam.
Podaci i metodologija
Istraživači su u regionima Veneto (2018–2024) i Marche (2025) sproveli ukupno 859 inspekcija aktivnih tralera tokom 148 terenskih dana, preplovivši 17.755 km i fotografišući delfine radi identifikacije pojedinaca po leđnim perajama. Delfini su zabeleženi iza 212 od 859 pregledanih tralera (24,7%).
Koji traleri privlače delfine
Razlike po tipu alata su jasne: od 375 pregledanih otter tralera, 155 (41,3%) je bilo praćeno delfinima. Midwater traleri su imali 35,1% praćenja, dok su beam traleri bili praćeni samo u 1,5% slučajeva. Autori objašnjavaju da šire i pristupačnije mreže otter i midwater tralova nude više prilika za iskorišćavanje ulova ili otpada.
Regionalne razlike i opseg ponašanja
Regionalno, kontrast je izražen: u Venetu je 25,9% otter tralera bilo praćeno delfinima, dok je u Marcheu taj procenat iznosio 75,9%. Iako autorima nedostaje potpuni objašnjavajući razlog za razliku, napominju da su rezultati za Marche statistički robusni uprkos kraćem periodu posmatranja.
Procena zajednice delfina u Venetu i Marcheu prelazi 1.000 jedinki; između 86% i 90% fotografisanih jedinki primećeno je barem jednom dok su pratile tralere, što ukazuje da to nije ponašanje nekoliko specijalista već široko rasprostranjeno u populaciji.
Zašto se ovo dešava
Glavni uzrok: dugotrajno i intenzivno tralovanje dna koje je osiromašilo prirodne stokove ribe i staništa u Jadranskom moru i širem Sredozemlju.
Prema podacima koje citira studija, u Sredozemlju je oko 63% ribljih populacija izlovljeno nesigurno, a intenzitet ribolova je otprilike dvostruko veći od održivog. Dno Jadrana se decenijama tralovalo, što je dovelo do gubitka biološke raznovrsnosti i pada broja vrhunskih predatora.
Posledice po delfine i ekosistem
Traleri delfinima mogu obezbediti odbačenu ili onesvešćenu ribu, plen iznete tokom izvlačenja mreže i plen uzet direktno iz mreže. Međutim, takvo ponašanje nosi rizike: povrede ili smrt usled tralne opreme, oštećenje sluha zbog buke, i promene u ishrani, socijalnoj organizaciji i komunikaciji. Posmatranja uključuju i mlade jedinke uz odrasle, što ukazuje na mogućnost kulturnog prenosa ponašanja.
Preporuke i ograničenja studije
Autori predlažu smanjenje ili zabranu destruktivnog tralovanja kako bi se omogućio oporavak staništa i ribljih zaliha — što bi potencijalno omogućilo delfinima povratak ka prirodnijim obrascima hranjenja. Istraživanje istovremeno ukazuje na ograničenja: uzorkovanje je bilo neujednačeno između regiona (duži period u Venetu nego u Marcheu), pa autori pozivaju na dalja istraživanja.
Zaključak: U moru koje su ljudi duboko izmenili, delfini pokazuju visoku prilagodljivost — ali i veliku ranjivost. Zaštita morskih sisara u Jadranu ne može se odvojiti od obnove ribljih zaliha i staništa morskog dna.
Izvor: Frontiers in Mammal Science; istraživači: Giovanni Bearzi, Silvia Bonizzoni, Randall Reeves i saradnici (Dolphin Biology and Conservation).
Pomozite nam da budemo bolji.




























