Nasilje nad ženama i dalje je globalno rasprostranjeno: oko 840 miliona žena iskusilo je fizičko ili seksualno nasilje, a 2024. prosečno 137 žena dnevno ubijeno je od strane partnera ili bliskog rođaka. Pacifička ostrva (Papua Nova Gvineja, Solomonova Ostrva) beleže ekstremno visoke stope nasilja, dok u konfliktima u Sudanu, DR Kongu i Južnom Sudanu seksualno nasilje često služi kao oružje rata. Spor globalni napredak (smanjenje od ~0,2% godišnje) ukazuje da je ispunjenje ciljeva do 2030. ozbiljno dovedeno u pitanje.
Top 6 zemalja sa najvišim stopama nasilja nad ženama — gde je situacija najalarmantnija

Nasilje nad ženama ostaje jedno od najraširenijih kršenja ljudskih prava globalno. Procene pokazuju da je oko 840 miliona žena—gotovo jedna od tri—iskustvovalo fizičko ili seksualno nasilje tokom života. Izveštaji i podaci međunarodnih organizacija (WHO, UN Women, UNODC) ukazuju na to da su u nekim državama rizici i stope posebno alarmantni.
Pregled i ključne brojke
U 2024. u proseku je 137 žena i devojčica dnevno izgubilo život nasiljem od strane partnera ili bliskog rođaka. Pad nasilja na globalnom nivou je izuzetno spor — oko 0,2% godišnje — zbog čega je teško očekivati ispunjenje cilja UN-a o iskorenjivanju nasilja nad ženama do 2030.
Gde je situacija najteža
Papua Nova Gvineja i region Južnog Pacifika
Papua Nova Gvineja izdvaja se visokim stopama intimnog partnerskog i porodičnog seksualnog nasilja (~68%). Više od dve trećine žena u zemlji doživljava neku formu seksualnog nasilja tokom života, a istraživanja pokazuju i visoku stopu normalizacije nasilja: gotovo 7 od 10 žena opravdavaju nasilje nad sobom u nekim okolnostima. Slični obrasci zabeleženi su i u Fidžiju, Kiribatiju i na Solomonovim Ostrvima, gde rizik tokom života prelazi 50%.
Solomonova Ostrva
Na Solomonovim Ostrvima 64% žena u dobi 15–49 godina prijavilo je fizičko ili seksualno nasilje od intimnog partnera. Institucionalni odgovori dugo su bili slabi, ali su lokalne vlasti i nevladine organizacije pokrenule inicijative poput SAFENET-a kako bi koordinisale policiju, zdravstvene ustanove i krizne centre. Ipak, pristup uslugama ostaje neravnomeran, naročito van prestonice.
Avganistan
Od zauzimanja vlasti 2021. godine situacija za žene se bitno pogoršala: pravne i institucionalne zaštite su se urušile, a društveni nadzor i ograničenja su pojačani. Do jula 2024. 64% žena izjavilo je da se ne oseća bezbedno da izlazi same, a porasli su i problemi mentalnog zdravlja. Kombinacija pravne isključenosti, ekonomske krize i porodičnog nasilja stvara teško merljivu, ali duboku krizu.
Demokratska Republika Kongo (DR Kongo)
U konfliktom pogođenim oblastima DR Konga seksualno nasilje često je sastavni deo oružanih sukoba; mnoga izvlačenja ukazuju na široku upotrebu silovanja i druge oblike rodno zasnovanog nasilja. Kolaps sistema zaštite i otežan pristup pravdi znače da većina slučajeva ostaje neprijavljena i neprocesuirana, dok humanitarne organizacije ocenjuju DR Kongo kao jedno od najnebezbednijih mesta za žene.
Sudan
Građanski sukob između Sudanese Armed Forces i Rapid Support Forces doveo je do masovnog i sistemskog seksualnog nasilja koje se koristi kao oružje rata. Od decembra 2023. broj preživelih koji traže usluge za rodno zasnovano nasilje porastao je za 288%. Postoje izveštaji o prisilnim nestancima i otmicama žena i devojčica radi seksualne eksploatacije, dok zvanične brojke verovatno predstavljaju tek deo realnog obima nasilja.
Južni Sudan
Decenije konflikta i slabe institucije ostavile su malo zaštite za žene. U konfliktom pogođenim zonama zabeleženo je povećanje prijavljenih slučajeva rodno zasnovanog nasilja — oko 8.100 prijavljenih slučajeva u 2025. (porast od 25% u odnosu na 2024.) — dok su devojčice često meta trgovine i seksualne eksploatacije. Teške humanitarne okolnosti (hrana, raseljavanje) dodatno povećavaju rizike.
Širi uzroci i zaključak
Ove zemlje povezuju faktori poput oružanih sukoba, slabe vladavine i institucija, ukorenjenih rodnih normi i nekažnjivosti počinilaca. Podaci takođe ukazuju na veliko podizveštavanje: stvarna prevalenca nasilja je gotovo sigurno značajno viša od prikazanih brojeva. Potreban je koordinisan međunarodni i lokalni odgovor koji kombinuje pravnu zaštitu, pristup zdravstvenim i socijalnim uslugama, obrazovne programe i mehanizme odgovornosti kako bi se situacija promenila.
Izvori: World Health Organization (WHO), UN Women, UN Office on Drugs and Crime (UNODC) i nacionalne studije navedene u tekstu.
Pomozite nam da budemo bolji.




























