Više od 3.500 ljudi poginulo je u dva zemljotresa koja su 24. juna pogodila Venecuelu; zvanično je 3.535 mrtvih, 16.740 povređenih i 17.854 bez smeštaja. Oko 12.800 ljudi smešteno je u 80 prihvatnih centara u Karakasu i La Guairi, dok je procenjeno da je oko 60.000 objekata oštećeno ili uništeno. Stručnjaci upozoravaju na rastuću zdravstvenu krizu zbog loših sanitarnih uslova i gužvi u skloništima, a građani i volonteri često zamenjuju sporu državnu reakciju.
Više od 3.500 mrtvih posle zemljotresa u Venecueli — Hitna humanitarna kriza i rizik od epidemija

Više od 3.500 ljudi je poginulo nakon što su 24. juna Venecuelu pogodila dva snažna zemljotresa, a gotovo 18.000 ljudi ostalo je bez krova nad glavom. Zvanični bilans iznosi 3.535 mrtvih, 16.740 povređenih i 17.854 ljudi bez smeštaja, sa oko 12.800 osoba smeštenih u 80 prihvatnih centara u Karakasu i La Guairi.
Teške posledice na terenu
U La Guairi su očevici izvestili da su videli kamione i forenzičke ekipe kako prevoze kovčege, dok mehanizacija kopa zajedničke grobnice u zoni obeleženoj belim krstovima. Zemljotresi magnitude 7,2 i 7,5 dogodili su se u razmaku od nekoliko sekundi i pogodili su područja u i oko Karakasa i La Guaire.
Procene vlasti i stručnjaka govore da je oko 60.000 objekata oštećeno ili uništeno, uključujući stambene zgrade, javne objekte i infrastrukturne instalacije.
Zdravstvena i sanitarna kriza
Stručnjaci upozoravaju na brz rast zdravstvenih problema: hiljade raseljenih ljudi spavaju u pretrpanim privremenim skloništima ili na otvorenom, bez dovoljno čiste vode i sanitarija. Mnogi imaju nelečene povrede, a pojavljuju se i infekcije te gastrointestinalne bolesti.
„Problem koji predviđamo odmah iza ugla jesu infekcije koje bi mogli doneti pacijenti najduže izloženi katastrofi“,
Novinski izveštaji sa terena beleže porast slučajeva dijareje i drugih zaraznih bolesti. Stanovnici u skloništima mole za prenosne toalete, čistu vodu i pomoć pri reorganizaciji prostora kako bi se sprečila dalja pretrpanost i širenje bolesti.
Odgovor vlasti i uloga građana
Rastuće nezadovoljstvo zbog odgovora vlade dovelo je do toga da građani, humanitarne organizacije i volonteri preuzimaju spasilačke operacije i distribuciju pomoći. "U slučaju Venecuele, država je postala poslednji rezponder", izjavila je Carolina Jimenez iz WOLA, ukazujući na rastuću ljutnju prema državnim institucijama.
U mestima poput Catia la Mar, severno od Karakasa, ili pomoć nije stigla ili je nedovoljna, pa lokalne zajednice organizuju potragu za preživelima i osnovnu humanitarnu podršku.
Šta sledi
Humanitarne i zdravstvene pretnje zahtevaju hitnu koordinaciju i dodatne resurse: sanitarnu opremu, pristup vodi, medicinske timove i logistiku za smeštaj raseljenih lica. Stručnjaci upozoravaju da bez brzog odgovora postoji rizik od širenja epidemija i pogoršanja stanja povređenih.
Pomozite nam da budemo bolji.


































