Alfie Coleman (22) osuđen je na 13,5 godina zbog pripreme terorističkog napada i posedovanja ekstremističkih dokumenata. Njegova radikalizacija tokom kovid zaključavanja pokazuje kako ekstremna desnica koristi klimatske zabrinutosti za regrutaciju mladih — fenomen poznat kao eko‑fašizam. Slučaj ističe istorijske veze između ekologije i ekstremizma i upozorava na potrebu za boljom prevencijom i osvešćenom komunikacijom o klimatskim rizicima.
Uspon eko‑fašizma: Kako klimatska retorika privlači ekstremnu desnicu

Alfie Coleman je imao 16 godina kada je Britanija ušla u kovid zaključavanje. Kao mnogi tinejdžeri, provodio je više vremena na internetu i postepeno je bio izložen nasilnoj i radikalnoj propagandi koja je spojila zabrinutost za klimu s ksenofobnom i nativističkom ideologijom.
Od internet-radikalizacije do pokušaja oružane akcije
Coleman, koji danas ima 22 godine, osuđen je u Old Baileyju na 13 i po godine zatvora zbog pripreme terorističkog napada i posjedovanja ekstremističkih dokumenata, uključujući The White Resistance Manual. U 2023. godini pokušao je da kupi makarov pištolj i 200 metaka za 3.500 funti — prodavac je bio prikriveni policajac; oružje je preuzeo u parkingu u Stratfordu u istočnom Londonu i tada je uhapšen.
Materijali i veze s ekstremnom desnicom
Među skinutim materijalima bio je i "zeleno-nacionalistički" manifest Brentona Tarranta, počinioca napada u Christchurchu 2019. Coleman je 2021. podneo zahtev za pridruživanje grupi Patriotic Alternative (PA), koja koristi konzervacionističke motive — poput slike crvene veverice — kao metafore za rasnu politiku. Druga ekstremna organizacija, The Hundred Handers, koristila je slogane i vizuale koji podsećaju na protestne estetike ekoloških grupa.
Šta je eko‑fašizam?
Eko‑fašizam označava strategiju u kojoj ekstremno desničarske grupe prisvajaju zabrinutost za životnu sredinu i klimatske rizike kako bi promovisele nativističke, antiimigrantske i rasističke poruke. Umesto da predlažu smanjenje emisija ili međunarodnu saradnju, njihova "rešenja" često podrazumevaju strože granice, etničko isključivanje i militarizovan odgovor na migracije.
„Krajnje desne grupe znaju da su mladi često zabrinuti za klimu, pa to koriste kao mamac“, kaže David Lawrence iz organizacije Hope Not Hate.
Istorijski kontekst
Povezivanje ekologije i ekstremne desnice nije nov fenomen: ideje poput nemačkog koncepta Blut und Boden (Krv i Zemlja) i propagandni film Ewiger Wald iz 1936. pokazuju kako su nacionalistički i rasistički pokreti ranije koristili vezu s prirodom da opravdaju isključivanje. U Britaniji su pojedini rani ekološki aktivisti i saradnici fašističkih pokreta, poput Joriana Jenksa, dodatno ukazivali na istorijske veze između nekih struja ekologije i ekstremizma.
Zašto je ovaj trend opasan
Eko‑narativi mogu pružiti "moralnu" i emotivnu podlogu koja olakšava regrutovanje mladih zabrinutih za budućnost planete. Kombinacija apokaliptičnih scenarija (podizanje nivoa mora, suše, migracije) i identitetske panike stvara plodno tle za radikalizaciju. Stručnjaci za bezbednost, uključujući komandanta Helen Flanagan, upozoravaju da pojedinci kao Coleman predstavljaju stvarnu i opasnu pretnju, a ne samo internet‑fenomen.
Širi uticaj i reakcije
Analitičari pozivaju na pažljivo razdvajanje legitimne zabrinutosti za klimu od narativa koji promovišu nasilje i isključivanje. Kritike upućene i delovima ekološkog pokreta ističu da apokaliptična retorika može nenamerno biti iskorišćena od strane ekstremista (videti rasprave poput članka "Brown Shirts, Green Dreams" Leigha Phillipsa).
Zaključak: Slučaj Alfieja Colemana služi kao upozorenje da klimatski strah i internet‑propaganda u kombinaciji mogu voditi ka radikalizaciji. Praćenje i prevencija takvih tokova zahteva koordinisanu akciju vlasti, civilnog društva i bezbednosnih agencija, ali i odgovorniju komunikaciju unutar ekološkog aktivizma.
Pomozite nam da budemo bolji.




























