U vojnom groblju u Kijevu leži više od 300 neidentifikovanih ukrajinskih vojnika pod numerisanim krstovima, dok porodice čekaju na DNK poklapanja. Nedostatak ranih DNK uzoraka, administrativne greške i složenost forenzičkih procedura znatno usporavaju identifikaciju. Identifikacija je ključna za emotivno zatvaranje i pravne korake porodica, a posao forenzičara će trajati godinama.
Preko 300 Neidentifikovanih Branilaca U Kijevu — Porodice Čekaju Godinama Na Identifikaciju

U vojnom groblju u Kijevu više od 300 grobova označeno je numerisanim krstovima sa natpisom „nepoznati branilac Ukrajine“. Među njima, jedan grob je naknadno dobio fotografiju: nakon četvorogodišnje potrage porodica je prepoznala svog oca — Ihora Yalynycha.
Porodična priča
Stanislav i njegova sestra Oleksandra godinama su tražili odgovore. Ihor Yalynych, vojnik koji se borio na istoku, poslednji put je viđen 2022. godine u Harkovskoj oblasti. Telo je pronađeno tek nakon oslobađanja teritorije u septembru 2022. i bilo je potrebno dugo administrativno i forenzičko postupanje — uključujući DNK testiranje — da bi porodica vratila njegove posmrtne ostatke.
„Bila sam tatina devojčica i teško sam podnela gubitak... Sada mi je drago što smo ga pronašli. Sada imam mesto gde mogu da idem,“ rekla je Oleksandra Yalynych.
Kako funkcioniše identifikacija
Tokom prvih godina rata nije postojala obavezna baza DNK uzoraka za vojnike, pa je mnogo posmrtnih ostataka ostalo neidentifikovano. Državni forenzički centri su registrovali preko 40.000 uzoraka neidentifikovanih tela i uporedili ih sa oko 170.000 uzoraka iz baze rodbine. Kada nema uzorka u bazi, istražitelji pokušavaju da pribave DNK iz ličnih stvari, stana ili drugih tragova.
Administrativni i forenzički izazovi
Porodice često nailaze na birokratske prepreke: u slučaju Ihora, porodica tvrdi da je predmet dugo bio izgubljen u policijskoj evidenciji, što je odložilo uzimanje poređenja DNK. Forenzičari takođe rade sa ostacima koji su u poodmakloj fazi raspadanja, ponekad su mešani u jednoj kesi ili stigli iz republika pod okupacijom — što dodatno komplikuje identifikaciju.
Maksym Paziura, sudski medicinski veštak, navodi da njegova jedinica u Kijevskoj oblasti obrađuje 15–20 tela dnevno i da je radno opterećenje poraslo otprilike petostruko u odnosu na mirnodopski period.
Država, zastava i posledice za porodice
Na ukrajinskim vojnim sahranama zastava prekriva kovčeg, a obredno se predaje porodici. Ako je vojnik neidentifikovan, država preuzima zastavu i čuva je dok se ne utvrdi identitet, prema ministarki za pitanja veterana Nataliji Kalmikovoj. Identifikacija je za porodice više od emotivnog zatvaranja: bez potvrde o smrti ne mogu da srede nasledstvo, ostvare pripadajuće kompenzacije ili ponovo stupe u brak.
Šta nas očekuje
Forenzički stručnjaci upozoravaju da će postupak identifikacije trajati godinama, čak i nakon eventualnog prekida borbi, što podseća na iskustva iz drugih sukoba kao što su ratovi na Zapadnom Balkanu. Ipak, svaka identifikacija donosi mir i pravni red porodicama kao i potvrdu da žrtva nije zaboravljena.
Podaci: preko 300 sahranjenih neidentifikovanih vojnika u Kijevu; preko 40.000 registrovanih uzoraka neidentifikovanih tela; 24.805 repatrijovanih tela od početka pune invazije.
Pomozite nam da budemo bolji.




























