Episkop Philip North upozorava da je odluka Generalnog sinoda da "sasluša" dokument Kairos II doprinela osećaju nesigurnosti među britanskim Jevrejima. North tvrdi da razlika između "saslušati" i "prihvatiti" neće biti shvaćena u javnosti i da glasanje može podstaći rast antisemitizma. Istovremeno poziva na solidarnost prema palestinskim hrišćanima, ali bez jednostranog svrstavanja koje plaši Jevreje u zemlji.
Episkop iz Blackburna: Sinodovo „saslušanje“ Kairos II Podstiče Antisemitizam, Upozorava Philip North

Episkop Philip North iz Blackburna upozorava da je odluka Generalnog sinoda Crkve Engleske da „sasluša“ dokument Kairos II dodatno narušila osećaj bezbednosti britanske jevrejske zajednice i da može doprineti rastu antisemitizma na lokalnim ulicama, posebno u urbanom Lancashireu.
Kontekst i sadržaj spornog dokumenta
Dokument pod nazivom A Moment of Truth: Faith in a Time of Genocide (poznat kao Kairos II) pripremila je grupa palestinskih hrišćana. U njemu se, između ostalog, Izrael opisuje kao „kolonijalno preduzeće“, a rat u Gazi naziva „genocidnim ratom“. Kritičari, među kojima su i glavni rabin Sir Ephraim Mirvis i organizacija Board of Deputies, ocenili su da dokument koristi zapaljivu retoriku koja može biti percipirana kao antisemitizam.
Zašto je „saslušati“ važno (i zašto je to problem)
Generalni sinod je formalno glasao da dokument „sasluša“, a ne da ga „prihvati". U sinodskim procedurama "prihvatanje" ima pravno značenje saglasnosti, dok "saslušanje" znači da se dokumentu posvećuje pažnja bez nužne saglasnosti. North međutim upozorava da ta nijansa praktično neće imati težinu u javnom diskursu:
"Ta fina razlika oko termina u sinodskoj sali ne znači apsolutno ništa na Bliskom istoku niti na ulicama urbanih gradova."
Uticaj na lokalne zajednice
North opisuje lokalnu situaciju u Blackburnu: velike, složene muslimanske zajednice koje su emotivno fokusirane na Gazу i „mala, uznemirena“ jevrejska zajednica koja, kako kaže, „je blizu da više ne oseća dobrodošlicu u Velikoj Britaniji“. On strahuje da će javno preuveličavanje sinodske odluke dodatno polarizovati odnose i povećati bezbednosne rizike za Jevreje.
Episkop je pozvao arhiđakona West Cumberlanda da ne pokreće amandman koji je referencirao Kairos II. Kada je amandman svejedno izveden na glasanje, North se uzdržao, a izmenjeni amandman je usvojen uprkos apelima glavnog rabina i Board of Deputies.
Reakcije i zabrinutosti
Glavni rabin Sir Ephraim Mirvis upozorio je da dokument „koristi ekstremnu retoriku da dovede u pitanje samu ideju jevrejske države“, posebno ističući pasus koji navodi da je „genocidni rat na Gazi nastavak cionistačkog projekta da prisvoji svu Palestinu“. Kritičari kažu da pozivi na bojkot „cionističkih glasova" ugrožavaju decenije izgrađene veze između hrišćana i Jevreja.
Balans između solidarnosti i odgovornosti
North naglašava da Crkva mora pokazati solidarnost s palestinskim hrišćanima — čiji je broj na Zapadnoj obali i u Jerusalimu procenjen na oko 50.000, dok ih je u Gazi pre rata bilo možda do 1.000 — ali bez očiglednog svrstavanja koje dodatno plaši jevrejsku zajednicu u Britaniji.
Širi kontekst i lični stavovi
Episkop North, koji je prethodno bio episkop u Burnleyu, ističe potrebu da verski lideri grade mostove i modeluju suživot u uslovima dubokih podela. Istovremeno, on je javno kritikovao i druge probleme — od odnosa Crkve prema slučajevima zlostavljanja dece do svog tradicionalnog stava o rukopoloženju žena. Ipak, opisuje dobar radni odnos s nadbiskupom Canterburyja Dame Sarah Mullally i pozdravlja postojanje odredbi koje omogućavaju prostor cenama tradicionalnim stavovima unutar Crkve.
Zaključak: North poziva Crkvu da u delovanju na međunarodna i lokalna pitanja bude pažljivija u izboru reči i akata, kako ne bi nenamerno ugrozila bezbednost i osećaj pripadnosti ranjivih zajednica u Velikoj Britaniji.
Pomozite nam da budemo bolji.



























