Ukratko: U Teheranu i drugim delovima Irana svakodnevni nestanci struje, pojačani toplotnim talasom i ratnim udarima, prouzrokuju velike poremećaje — od otkazivanja ispita do prekida proizvodnje. Nacionalna mreža izgubila je ~4.200 MW, oštećeno je >2.000 tačaka, a industrija trpi isključenja od 4–6 sati dnevno. Stručnjaci krive hronično podinvestiranje i dotrajalu infrastrukturu; dugoročni projekti zahtevaju velike troškove i godine za realizaciju.
Iranci pred kolapsom zbog nestanaka struje: rat, toplotni talas i dotrajala mreža paralizuju zemlju

U Teheranu i širom Irana svakodnevni nestanci struje, pojačani toplotnim talasom i posledicama ratnih udara, ozbiljno remete živote studenata, malih preduzetnika i industrije. Zvaničnici i stručnjaci upozoravaju da su kratkoročne posledice već vidljive, dok dugoročna rešenja zahtevaju velika ulaganja i vreme.
Šta se dešava u Teheranu
Na metrou u Teheranu, studenti Kamran i Moein gledaju viralni snimak besnog prodavca sladoleda koji je izgubio oko 180 kg robe jer se istopila tokom isključenja struje. Kamran je nedavno doživeo i otkazivanje 38 ispita nakon pada univerzitetskih servera tokom završnih rokova, dok Moein podseća da su najugroženiji pacijenti koji zavise od respiratora i lekova koji moraju biti hladni.
"Isključenja struje su poremetila i uništila sve naše planove", rekao je Kamran za Al Jazeera. "Možeš da učiš celu noć, pa da se probudiš i saznaš da je sve otkazano zbog nestanka struje."
Razmere štete i zvanična objašnjenja
Zvaničnici su potvrdili značajan pad kapaciteta: nacionalna mreža je izgubila oko 4.200 megavata, a oštećeno je preko 2.000 tačaka distribucione mreže. Lokalni izveštaji navode da su američki udari pogodili elektranu na ostrvu Kish, dok su distribucione mreže u Bandar Abbasu, Jasku i Chabaharu pretrpele teška oštećenja.
Kada je novinar pitao zašto su nestanci iznenadni i neobjavljeni, predsednik Gradskog veća Teherana Mehdi Chamran je odgovorio: "Kad biste znali koliko je električnih objekata bombardovano pre dva dana, ne biste ni postavili to pitanje."
Paradox u potrošnji i strukturalni uzroci
Iako su neki od najvećih industrijskih potrošača — Mobarakeh Steel (oko 1.400 MW) i Khouzestan Steel (oko 600 MW) — prestali sa potrošnjom nakon udara, to nije dovelo do očekivanog rasterećenja mreže. Petrokemijski kompleks Mahshahr, koji je ranije davao višak struje, sada se oslanja na mrežu, pa je izvor viška postao izvor deficita.
Ekonomista Bahman Arman ukazuje da je rat "samo slama koja je slomila kamilu" — koren problema je hronično podinvestiranje, velike gubitke u prenosu, dotrajale linije i nedostatak novih proizvodnih kapaciteta.
Posledice po privredu i građane
Male prodavnice i restorani koriste bučne agregate da spasu kvarljivu robu, dok su digitalni bilbordi ugašeni, a saobraćaj se na ključnim raskrsnicama reguliše ručno. Bolnice su uglavnom operativne zahvaljujući rezervnim izvorima, ali ljudi sa kućnim medicinskim uređajima i skladištima lekova ostaju izuzetno ranjivi.
Industrijske zone prijavljuju isključenja od 4–6 sati dnevno, što smanjuje proizvodnju, podiže troškove, odlaže porudžbine i ugrožava izvoz ne-naftnih proizvoda, upozorava Hossein Selahvarzi, bivši šef Privredne komore Irana.
Moguća rešenja i prepreke
Stručnjaci smatraju da su kratkoročne mere unapređenje postojećih postrojenja i popravka oštećenih tačaka mreže. Dugoročno, projekti poput predloženog akumulacionog postrojenja Bakhtiari (oko 2.600 MW) mogu značajno pomoći, ali zahtevaju oko 500 miliona dolara u stranoj valuti i do pet godina za izgradnju.
Bez brzih investicija i međunarodne saradnje, Iranu preti da se energetska kriza produbi, pogotovo sa predstojećim zimski nedostatkom gasa koji tradicionalno pogoršava situaciju.
Zaključak: Kombinacija ratnih udara, ekstremnih vremenskih uslova i decenijskog podinvestiranja napravila je situaciju u kojoj kratkoročni bolni rezovi i povremene popravke neće biti dovoljni — potrebna su strateška ulaganja i vreme.
Pomozite nam da budemo bolji.






















