Napad na izraelsku delegaciju tokom Olimpijskih igara u Minhenu 1972. izazvao je niz tajnih operacija Mossada poznatih kao „Gnev Boga“, čiji je cilj bio kažnjavanje odgovornih za masakr. Operacija je uključivala atentate, eksplozije i saradnju evropskih obaveštajnih službi putem kanala „Kilowatt“. Tragična greška u Lillehammeru i nejasan ukupan broj žrtava doveli su do burnih pravnih i političkih posledica. Događaji i danas pokreću pitanja o granicama državne osvete i međunarodnoj odgovornosti.
Munhen 1972: Kako je teror na Olimpijadi pokrenuo Mossadovu operaciju „Gnev Boga“

Napad na izraelsku delegaciju na Letnjim olimpijskim igrama u Minhenu 1972. ostao je jedna od najmračnijih epizoda modernog sporta i međunarodnog terorizma. Osam palestinskih napadača je 5. septembra zbacilo svetlu atmosferu Igara i uzelo 11 članova izraelske delegacije za taoce, što je dovelo do tragičnog kraja sukoba narednog dana na aerodromu Fürstenfeldbruck.
Napad u Minhenu
Rano 5. septembra teroristi su upali u Olimpijsko selo i ubili dvojicu Izraelaca, dok su preostalih devet držali kao taoce. Tokom neuspelog pokušaja spasavanja 6. septembra, u razmeni vatre na vazduhoplovnoj bazi Fürstenfeldbruck svi taoci su poginuli. Među žrtvama bio je i David Berger, dizač tegova poreklom iz Ohaja, koji je preživeo početni metak, ali je ubijen eksplozijom ručne bombe ubačene u helikopter.
„Sećam se kao da je bilo juče,“rekao je Fred Berger, Davidov brat, za Cleveland Jewish News 2022. godine.
Odgovor Izraela: operacija „Gnev Boga“
Reakcija Izraela bila je brza i odlučna. Premijerka Golda Meir ovlastila je Mossad da pronađe i onemogući počinioce i organizatore napada. Cilj operacije, poznate kao „Gnev Boga“, bio je da kazni pripadnike organizacija povezanih sa terorističkom grupom Black September, ali i da spreči dalja planiranja napada.
"Iz krvave istorije jevrejskog naroda učimo da nasilje koje počinje ubijanjem Jevreja vodi ka širenju nasilja i opasnosti za sve ljude, u svim nacijama,"izjavila je Meir, dodajući da Izrael nema izbora već da deluje protiv terorističkih mreža.
Metode, mete i saradnja
Mossad je koristio različite metode: lažne intervjue, daljinski aktivirane bombe, auto-bombe i snajperske napade. U saradnji sa zapadnoevropskim obaveštajnim službama nastao je kanal razmene pod imenom "Kilowatt", koji je pomogao u lociranju osumnjičenih širom kontinenta.
Prve likvidacije povezane sa "Gnevom Boga" zabeležene su krajem 1972. i tokom 1973. godine. Među poznatim meta bili su Wael Zwaiter (Rim, 16. oktobar 1972), Mahmoud Hamshari (telefon-bomba, decembar 1972), Husajn Abad al-Čir (Kipar, 24. januar 1973), Basil al-Kubaisi (Pariz, april 1973) i Mohamed Boudia (Pariz, 28. jun 1973).
Greške i posledice
Iako je Golda Meir postavila uslov da napadi ne smeju ugroziti nedužne, dogodila se teška greška: u Lillehammeru (Norveška) agenti su 1973. pogrešno identifikovali i ubili konobara, misleći da je pomoćnik traženog teroriste. Taj incident doveo je do hapšenja i osude nekoliko agenata Mossada i privremene obustave operacije. Program je nastavljen u različitim oblicima kasnije tokom decenije, uključujući i atentat na Ali Hassana Salameha u Bejrutu 1979.
Nasleđe
Tačan broj žrtava operacija kao što su "Gnev Boga" ili "Operacija Proleće mladih" nije potpuno poznat. Događaji iz Minhena i sledeće međunarodne akcije pokrenule su trajnu debatu o granicama osvetničke politike, zakonskoj i diplomatskoj odgovornosti, kao i etičnosti tajnih operacija. U slučaju porodice Berger, neposredno posle tragedije prevladala je želja za mirom umesto zahteva za odmazdom.
„Uopšte nema osvetnika zbog ovog incidenta... Naša je nada da će mnoge zemlje sveta skupiti dovoljno razuma da se udruže i stvore kraj strahu od talaca, otmica i odmazdi.“— Buddy Rosenthal, 7. septembar 1972.
Pomozite nam da budemo bolji.




























