U tibetanskim laboratorijama iznad 4.000 m kineski timovi kloniraju domaće i moguće divlje jakove sa ciljem formiranja "elitnog" čreda. Do sada je prijavljeno 11 klonova, a cilj je preko 100 do 2028. godine; državni mediji navode i preko 200 stvorenih embriona divljih jakova. Projekat izaziva debate zbog nedostatka transparentnosti, nepoznatih stopa neuspeha i etičkih pitanja, dok stručnjaci ističu da kloniranje ne sme da zameni zaštitu staništa i druge konzervacione mere.
Klonovi jakova u Tibetu: naučni proboj ili etički rizik?

Na tibetanskim visoravnima iznad 4.000 metara, naučnici rade na kloniranju domaćih i potencijalno divljih jakova s ciljem stvaranja "elitnog" čreda — životinja sa željenim osobinama poput bržeg rasta, veće plodnosti i bolje otpornosti.
Šta se do sada desilo
Prvi klon domaćeg jaka je, prema državnim izvorima, rođen u julu 2025. godine. Do sada je prijavljeno ukupno 11 klonova, a cilj istraživača je da do 2028. stvore više od 100 takvih jedinki. Kineski timovi tvrde da su takođe napravili više od 200 embriona divljih jakova, uključujući uzorke vezane za retki zlatni podtip, ali nije objavljeno da li je neki od tih embriona izneo i rodio zdravu mladunče.
Različiti ciljevi za divlje i domaće jakove
Postoje dve glavne grupe jakova o kojima se govori: divlji jakovi, zaštićeni prema kineskom zakonodavstvu i procenjeni na oko 10.000–20.000 primeraka; i domaći jakovi, kojih globalno ima oko 14 miliona i koji su ključ za lokalnu ekonomiju (vuna, mleko, meso, rad).
Zlatni divlji jak
Zlatni divlji jak se pominje kao posebno ugrožen podtip sa oko 300 jedinki prema državnim izvorima. Iako su uzeti ćelijski uzorci iz usmrćenih jedinki, nema javno dostupnih potvrda o uspešnim rođenjima klonova tog podtipa.
Tehnologija i očekivanja
Proces kloniranja, kako ga opisuju istraživači, uključuje uzimanje jezgara iz somatskih ćelija najboljih jedinki, ubacivanje u jajnu ćeliju bez jezgra, formiranje embriona i usađivanje u surogat majku. Naučnici navode da bi selekcija davaoca i kloniranje moglo ubrzati poboljšanje stočarskih karakteristika i pomoći u očuvanju retkih linija.
Etika, rizici i nedostatak transparentnosti
Projekt je izazvao i međunarodne etičke i naučne debate. Ključna pitanja uključuju stopu neuspeha, broj pobačaja i uginuća pre nego što su postignute javno objavljene uspešne farme, definiciju "prirodnog porođaja" koja se navodi u izveštajima, kao i planove za očuvanje genetske raznovrsnosti i mehanizme nadzora.
Lisa Moses, bioetičarka, ističe važnost transparentnosti, Feasibility i dobrobiti životinja. Julian Savulescu naglašava potencijalnu obavezu da se upotrebe tehnologije koje unapređuju zdravlje i dugovečnost životinja, ali i opominje na moguće patnje i genetske anomalije.
Mnogi stručnjaci upozoravaju da kloniranje ne sme da zameni osnovne mere očuvanja — zaštitu staništa, borbu protiv krivolova i ublažavanje uticaja klimatskih promena — već da može biti dodatno sredstvo uz strogu stručnu i javnu kontrolu.
Neodgovorena pitanja i poziv na transparentnost
Bez nezavisnih podataka teško je proceniti stvarnu efikasnost i etičku prihvatljivost projekta. Ključne informacije koje nedostaju uključuju: broj neuspešnih pokušaja, podaci o zdravlju i dugovečnosti klonova, planovi za očuvanje genetske raznovrsnosti i nezavisni nadzor. Stručnjaci pozivaju na jasne standarde, javne izveštaje i uključivanje lokalnih zajednica u odlučivanje.
Zaključak: Projekat kloniranja jakova u Tibetu kombinuje potencijalne koristi za očuvanje i stočarstvo, ali i značajne etičke i naučne rizike. Njegova vrednost zavisiće od transparentnosti, nezavisne provere rezultata i od toga hoće li dopunjavati, a ne zamenjivati, tradicionalne mere zaštite prirode.
Pomozite nam da budemo bolji.
























