Tim Univerziteta u Cambridgeu otkrio je u Finnmarku (severna Norveška) trodimenzionalno očuvan fosil Charnia star oko 560 miliona godina. Fosil je sačuvan zahvaljujući brzom zatrpavanju sedimentom, što je omogućilo uočavanje ranije neprimećenih „kila“ duž grana. Nalaz, prvi potvrđeni u Skandinaviji decenijama, sugeriše šire geografsko rasprostranjenje ranih životnih zajednica.
Pronađen 560 miliona godina star trodimenzionalni fosil Charnia u Norveškoj

Tim istraživača sa Univerziteta u Cambridgeu otkrio je u Finnmarku, na severu Norveške, izvanredno očuvan trodimenzionalni fosil vrste Charnia, star oko 560 miliona godina. Radi se o jednom od najranijih poznatih organizama iz Ediakarskog perioda, kada su se na Zemlji pojavili prvi složeniji oblici života.
Kako izgleda Charnia?
Charnia više podseća na paprat nego na današnje životinje: bila je mekotelna, bez usta, unutrašnjih organa ili vidljivog sredstva za kretanje — zbog čega su je istraživači opisali kao "vreću punu gela" ili sedi-entarni oblik sličan nekim meduzama.
Izuzetan način očuvanja
Većina Ediakarskih fosila poznata je kao plitki otisci u steni. Ovaj primerak, međutim, sačuvan je u trodimenzionalnim detaljima — naučnici veruju da ga je brzo zatrpala podvodna lavina (turbidit), tako da su sedi-menti ispunili njegovu unutrašnjost i zadržali oblik organizma.
"Kada vidite istu vrstu sačuvanu na drugačiji način, počinjete primećivati osobine koje ranije niste videli," rekao je vođa studije Yorick Veenma.
Nova saznanja i značaj nalaza
Objava u časopisu Palaeontology iznosi da fosil pokazuje suptilne grebene — tzv. "kile" — duž svake grane, strukturu koja ranije nije bila uočena kod ravnijih primeraka Charnie. To pomaže boljem razumevanju morfologije i moguće biologije ovih ranih organizama.
Nalaz u Finnmarku je prvi potvrđeni primer Charnie u Skandinaviji posle decenija i sugeriše da su rani oblici života možda bili geografski mnogo šire rasprostranjeni nego što se do sada mislilo. Istraživači su, pored Charnie, identifikovali i druge fosilne ostatke koji ukazuju na bogat i dosad nepoznat ekosistem iz tog perioda.
Zašto je ovo važno?
Ediakarski biota je teško proučavati jer su organizmi većinom mekotelni i retko se očuvaju u 3D obliku. Svaki novi, dobro očuvan nalaz pruža jedinstvenu mogućnost da se razjasne oblici ranog života, njihova ekologija i prostorna rasprostranjenost.
Nalaz takođe podseća naučnike da potencijalna nalazišta leže i na manje istraženim lokacijama — ponekad će slučajan, „poljski“ pronalazak otvoriti potpuno novu sliku prošlih ekosistema.
Pomozite nam da budemo bolji.
























