Ključni nalazi: U pećini Bianfu u Yunnanu otkriveno je sedam fosila Denisovanaca (četiri zuba, deo podlaktice i dva fragmenta lobanje) datiranih na 167.000–134.000 godina. Istraživači su, pored fosila, pronašli kamene i koštane alate, polen i ostatke lovljene divljači, što ukazuje na doslednu upotrebu lokacije i način života koji uključuje lov i vađenje srži. Zbog degradacije DNK, identifikacija se zasniva na očuvanim proteinskim signalima i morfologiji, a radijus iz pećine je prvi poznati Denisovanov primerak podlaktice.
Sedam novih Denisovanovih fosila u Yunnanu otkriva način života misterioznih ljudskih rođaka

Arheolozi su u pećini Bianfu, u planinama jugozapadne kineske provincije Yunnan, otkrili sedam fosila koji pripadaju Denisovancima — enigmatskoj grupi izumrlih hominina. Nalazi uključuju četiri zuba, fragment podlaktice (radijus) i dva fragmeta lobanje, a zajedno sa kamenom i koštanom industrijom, polenom i ostatcima životinja omogućavaju detaljniji uvid u njihov način života pre 167.000–134.000 godina.
Šta je pronađeno i zašto je važno
Istraživači su izručili oko 60.000 koštanih fragmenata iz pećine i izdvojili dve desetine potencijalno homininskih ostataka. Iako antička DNK nije očuvana zbog starosti i toplije klime, tim je identifikovao varijante amino-kiselina iz zuba i kostiju koje ukazuju na Denisovanov poreklo, dok su još dva zuba klasifikovana kao Denisovanski na osnovu morfologije.
„Prvo smo identifikovali neke izolovane zube, a potom iz ogromne količine životinjskih fosila prepoznali kosti — ali fragmenti su isprva bili veoma teški za pronalaženje,“ rekao je Hao Li, istraživački profesor Instituta za istraživanje Tibetske visoravni pri Kineskoj akademiji nauka.
Ovo nalazište je posebno važno jer deluje da je tokom dugog perioda bilo naseljeno prvenstveno Denisovancima, pa su fosili pronađeni u izvornom arheološkom kontekstu zajedno sa alatima i ostacima hrane. Takva povezanost omogućava pouzdanije datovanje i rekonstruisanje ponašanja grupe.
Tehnologija, ishrana i okruženje
Analiza tragova na životinjskim kostima i alatima pokazuje da su stanovnici pećine koristili jednostavnu, brzo izrađenu tehnologiju kamena i kosti, lovili krupnu divljač (vodene bivole, gaure slične bizonima, crvene i sika jelene) i vađali koštanu srž kao izvor hrane. Artefakti su zabeleženi u više slojeva, što sugeriše kontinuiranu ili ponovnu upotrebu lokacije u periodu približno od 190.000 do 70.000 godina.
Fizičke osobine i geografski značaj
Među novim ostacima nalazi se i prvi prepoznat podlaktni kost (radijus) koji se povezuje sa Denisovancima. Iako je fragmentaran, radijus deluje kratak u poređenju sa modernim ljudskim standardima i ima anatomske osobine koje podsećaju na neke Neandertalske karakteristike. Ovo otkriće dodatno proširuje znano geografsko rasprostranjenje Denisovanaca — od sibirskih planina, preko visokoplaninskog Tibeta, pa do subtropskog juga Kine.
Ranije je DNK iz prstne kosti pronađene u Denisovoj pećini na Sibiru 2010. pokazala postojanje ove grupe, a 2025. je objavljena studija koja povezuje veliku lobanju „Dragon Man“ iz Harbina sa Denisovancima i predložila ime Homo longi. Taj predlog je značajan ali i predmet naučne rasprave.
„DNK je podložnija razgradnji nego proteini i teško se očuva u fosilima starijim od 100.000 godina. Relativno toplija klima u Yunnanu takođe otežava očuvanje DNK,“ istakla je koautorka studije Qiaomei Fu.
Tim planira dodatna ispitivanja, uključujući analize sedimenata za tragove homininske DNK, kako bi se dodatno potvrdile i proširile interpretacije o stanovnicima pećine.
Zaključak
Otkriće iz pećine Bianfu predstavlja jednu od najbolje kontekstualizovanih serija Denisovanovih nalaza iz južne Kine i donosi važne dokaze o njihovoj tehnologiji, ishrani i prilagođavanju različitim okruženjima. Iako mnogi aspekti njihove biologije i porekla ostaju nejasni, ovi nalazi znače značajan korak napred u razumevanju njihove uloge u ljudskoj evoluciji.
Pomozite nam da budemo bolji.























