Kratak pregled: Istraživači iz Project CETI otkrili su da vokalizacije glavatih kitova sadrže elemente slične ljudskim samoglasnicima. Analizom preko 1.000 snimaka i primenom mašinskog učenja prepoznata su dva zvučna elementa analogna 'a' i 'i' i prisustvo diftonga, što ukazuje na veću složenost kodova. Nalaz potvrđuje da kitovi koriste foničke strukture za preciznu proizvodnju zvuka, ali značenje pojedinačnih kodova još nije dešifrovano.
Ekskluzivno: glavati kitovi koriste 'samoglasnike' nalik ljudskim

Novo istraživanje otkriva neocekivanu slozenost kitovskih glasova
Balein pevači kao što su grbavi kitovi poznati su po melodičnim pesmama, ali zvuci koje proizvode glavati (spermatski) kitovi deluju mnogo drugačije: moćni, staccato klikovi koji podsećaju na češalj koji škripe zubima ili na podvodni čekić. Ipak, tamo gde im nedostaje muzikalnost, nadoknađuju dubinom i složenošću. Sve više dokaza ukazuje da spermatski kitovi imaju jedan od najsloženijih komunikacionih sistema u životinjskom svetu.
Najnovije otkriće, objavljeno u časopisu Open Mind, pokazuje da određeni elementi njihovih vokalizacija funkcionišu na način koji je fascinantno sličan ljudskim samoglasnicima, čime se otvara mogućnost da njihove "kode" sadrže znatno veću nijansiranost i fleksibilnost nego što se ranije verovalo.
Kako su došli do otkrića
Istraživanje vodi lingvista Gašper Beguš sa Univerziteta Kalifornija, Berkeley, u okviru Project CETI, međunarodnog tima koji pokuava da dešifruje komunikaciju glavatih kitova. Tim je analizirao više od 1.000 snimaka prikupljenih kod obala Dominike u Karibima koje je snimio kitolog Shane Gero, uz pomoć prilagođenog modela mašinskog učenja koji je ukazivao na zanimljive vokalizacije.
Kada su ubrzali snimke — uklonili su duge tišine između klikova i izvukli brže obrasce — istraživači su u kodama po prvi put jasno začuli tonalne osobine koje podsećaju na ljudske samoglasnike. U uobičajenom ritmu ti klikovi zvuče kao binarne sekvence, ali pri ubrzanju pojavljuju se varijacije koje odgovaraju različitim vokalnim kvalitetima.
Sta su otkrili
Beguš i saradnici identifikovali su najmanje dva zvučna elementa analogna ljudskim glasovima 'a' i 'i', kao i prelaze između njih koji odgovaraju diftongima. To sugeriše da spermatski klikovi nisu jednostavno ukljuÄeni/iskljuÄeni signali, već imaju kontinuum svojstava — više poput „regulatora“ nego binarnog prekidača. Takva struktura može dramatično povećati broj značenja koja mogu biti kodirana u kodama.
Nije zanemarljiva ni anatomska paralela: kitovi koriste u glavi strukturirane elemente (nazvane foničke usne) i vazdušni mehur koji precizno manipuliše zvukom, slično načinu na koji ljudi menjaju oblik usana i grla da bi proizveli različite samoglasnike.
"Sistem kodova je čist, britak, precizan. Nisam video ništa tako strukturisano i naizgled namerno", kaže Beguš.
Širi kontekst i ograničenja
Ovo otkriće nadograđuje prethodna istraživanja Project CETI i saradnika sa MIT-a koja su pokazala da kodovi sadrže karakteristike poput tempa, ritma i ornamentike, proširujući poznati repertoar kodova sa nekoliko desetina na preko 150 tipova. Ipak, tim još nije dodelio značenja pojedinačnim kodama: to zahteva znatno više podataka, veću računalnu snagu i temeljna posmatranja ponašanja kitova u kontekstu njihove komunikacije.
Kako ističe Irene Pepperberg, stručnjakinja za komparativnu kogniciju, razumevanje vokalnog sistema zahteva povezivanje zvuka sa ponašanjem i kontekstom — tek tada se može pokušati prevesti šta kitovi zapravo „govore“.
Project CETI i saradnici nastavljaju snimanja i analize, uz nadu da će ova otkrića podstaći veću svest i mere za očuvanje ovih izuzetno društvenih i dugovečnih sisara.
Ključne ličnosti: Gašper Beguš, Shane Gero, David Gruber, Michael Pardo, Joyce Poole, Irene Pepperberg.
Pomozite nam da budemo bolji.




























