Tri žene su za Associated Press ispričale da su ih u ratu u Sudanu oteli, držali kao seksualne robinje i primoravali da plate otkupninu, a sve tri optužuju paravojnu grupu RSF. UN smatra da je seksualno nasilje jedno od ključnih obilježja sukoba, dok ACLED beleži skok otmica od gotovo 195% od početka rata. Pomoćne organizacije upozoravaju da je podrška žrtvama nedovoljna i da finansijski i zdravstveni problemi ostavljaju dugoročne posledice.
Žene Kažu Da Su Ih Borci RSF Silovali I Držali Kao Seksualne Robinje — Tražili Otkupninu

Nag, izgladnela i pretučena, jedna od žena ispričala je Associated Pressu kako su je, nakon dva dana torture, napadači prisilili da pozove rođake i traže da plate njeno oslobađanje ili će je ubiti. AP ne identifikuje žrtve seksualnog nasilja.
Tri žene koje je razgovaralo s novinarima tvrde da su bile otete, držane kao seksualne robinje i primoravane da plate otkupninu. Sve tri optužuju paravojnu snagu Rapid Support Forces (RSF). AP nije mogao nezavisno potvrditi njihove tvrdnje zbog opasne i stigmatizovane sredine u kojoj žive žrtve.
Obim i karakter nasilja
Ujedinjene nacije navode da je seksualno nasilje jedno od najupadljivijih obilježja rata u Sudanu, koji traje četvrtu godinu. UN i organizacije za ljudska prava izveštavaju o prisilnom seksualnom ropstvu i slučajevima gde su žrtvama tražene otkupnine i do 10.000 dolara. Prema ACLED-u (Armed Conflict Location and Event Data Project), incidenti otmica su porasli za gotovo 195% od početka rata do maja, pri čemu se većina napada pripisuje borcima RSF.
Iskazi preživelih
Jedna 38-godišnjakinja opisala je kako su RSF borci napali konvoj kod el-Fashera: žene i deca odvojeni su od muškaraca, svi su naloženi da se svuku, a zatim su nekoliko dana držane u napuštenom selu. Žene su, kako je rekla, bile silovane više puta i prisiljene da pozivaju članove porodice kako bi poslali novac. Iako su tražili oko 1.500 dolara, žrtva je prvobitno uspela da prebaci samo oko 200 dolara, da bi nakon daljeg pritiska i mučenja na kraju platila oko 700 dolara za oslobađanje.
Druga žena je opisala dvonedeljno zatočeništvo u kolibi u Hartumu, gde su zatvorenice prisiljavane na rad i svakodnevno seksualno zlostavljane. Treća je držana devet dana u Dilingu (Južni Kordofan) i oslobođena nakon što je porodica platila otkupninu.
Posledice i nedostatak pomoći
Psiholozi i lokalne organizacije upozoravaju na dugoročne finansijske i emotivne posledice: porodice prodaju imovinu i nagomilavaju dugove da bi platile otkupninu, a žrtve često ne mogu da priušte medicinske zahvate. Mnoge organizacije koje pomažu žrtvama, poput Bait Al Mohaba i lokalnih feminističkih mreža, ističu da nemaju dovoljno sredstava za adekvatnu podršku.
UNFPA, agencija Ujedinjenih nacija koja pruža podršku žrtvama seksualnog i rodno zasnovanog nasilja, prošle godine je izgubila deo američkog finansiranja, što je dodatno ograničilo resurse za intervenciju u više zemalja, uključujući Sudan.
Reakcije i kontekst
UN i nevladine organizacije optužuju sve strane u sukobu za kršenja ljudskih prava, ali navode da je većina prijavljenih incidenata seksualnog nasilja i otmica povezana s RSF-om, posebno u regionima Hartum, Darfur i Gezira, dok se sukob širi i na Južni Kordofan. RSF dosad nije odgovorio na upite o konkretnim optužbama za otmice i zlostavljanje.
"Razmišljala sam da prekinem svoj život," rekla je jedna od preživelih žene. Iako je oslobođena, i dalje ima medicinske posledice i dugove od ljudi koji su je spasili — neki od njih su kasnije ubijeni u ratu.
Priče ovih žena osvetljavaju ozbiljnu humanitarnu krizu u Sudanu: sistematsko seksualno nasilje, rast otmica i otkupnina, te ograničeni kapacitet lokalnih i međunarodnih službi da pruže medicinsku i psihološku pomoć preživelima.
Izvor: Associated Press; podaci UN, ACLED i izjave lokalnih organizacija.
Pomozite nam da budemo bolji.























