Tim predvođen Yi Yangom brzo je reagovao nakon detekcije supernove SN 2024ggi 10. aprila 2024. i obezbedio vreme na VLT-u ESO-a kako bi snimio ranu breakout fazu. Spektropolarimetrija je pokazala da je početna eksplozija imala ovalan, „maslinasti” oblik koji se kasnije delimično spljoštio, ali je zadržao osu simetrije. Otkriće objavljeno u Science Advances pomaže da se unapredi razumevanje smrti masivnih zvezda i dinamike supernova.
Prvi trenuci eksplozije supernove zabeleženi uživo — otkriven „maslinasti” oblik kod SN 2024ggi

Trka s vremenom: tim snimio ranu fazu eksplozije
Scena podsjeća na špijunski triler: tim naučnika je žurno koordinisao preslaganje opreme na vrhu planine u pustinji Atakama kako bi iskoristio jedinstvenu priliku za snimanje. Razlog žurbe bio je izuzetno kratak prozor za posmatranje — eksplozija masivne zvezde koja je upravo započela.
10. aprila 2024. astronomi su detektovali supernovu SN 2024ggi, a istraživač Yi Yang (asistent na Tsinghua univerzitetu) brzo je zatražio vreme na Very Large Telescope (VLT) Evropske južne opservatorije (ESO) u Čileu da zabeleži rane trenutke eksplozije. SN 2024ggi predstavljala je retku priliku da se direktno posmatra breakout faza supernove — početni trenutak kada se šok-talasi probijaju kroz spoljne slojeve zvezde.
Koja je zvezda eksplodirala?
U pitanju je crveni nadgigant mase procenjene na oko 12–15 puta veću od Sunca. Tokom života takve zvezde grade se slojevi oko jezgra u kojima se fuzijom stvaraju sve teži elementi. Kada gorivo na kraju ponestane, ti slojevi kolabiraju, odbijaju od jezgra i šalju udarne talase prema spolja — ono što vidimo kao supernovu.
Kako su odredili oblik eksplozije?
U radu objavljenom u časopisu Science Advances, Yang i saradnici upotrebili su tehniku spektropolarimetrije. Ova metoda meri polarizaciju svetlosti u zavisnosti od talasne dužine i omogućava istraživačima da zaključe o asimetrijama u geometriji eksplozije čak i kada sama struktura nije direktno rezolutna u slikama.
„Geometrija eksplozije pruža osnovne informacije o evoluciji zvezde i fizičkim procesima koji dovode do ovih kosmičkih vatrometa,” rekao je Yi Yang.
Analiza je pokazala da je početna faza eksplozije imala ovalni, prolate oblik — poput masline. Kako se eksplozija širila, taj oblik se delimično spljoštio, ali je zadržao jasno osu simetrije. Takav ishod daje važne naznake o unutrašnjoj strukturi zvezde i dinamici udara koji je pokrenuo eksploziju.
Zašto je nalaz važan?
Direktno posmatranje rane faze supernove i utvrđivanje njene geometrije pomaže da se testiraju teorijski modeli o tome kako masivne zvezde umiru. Po rečima koautora Ferdinanda Patata, ovo je i „snažan podsetnik da radoznalost, saradnja i brza akcija mogu otključati duboke uvide u fiziku koja oblikuje naš univerzum”.
Napomena o udaljenosti: u originalnom tekstu se pojavila netačna vrednost „22 svetlosne godine”, što bi značilo opasno blisku eksploziju. To je greška — pravi red udaljenosti za ovu supernovu iznosi približno desetine miliona svetlosnih godina. U tekstu smo ispravili na približno 22 miliona svetlosnih godina kako bi bio konzistentan s tipičnim udaljenostima galaksija u kojima se posmatraju ovakvi događaji.
Lead image: ESO/L. Calçada
Pomozite nam da budemo bolji.



























