U seoskoj školi blizu granice između Tajlanda i Kambodže, nastavnik muzičkog Watthanachai Kamngam oslikava betonske bunkere muralima ratnih prizora kao način suočavanja i beleženja svakodnevice pod artiljerijskom vatrom. Sukob na granici dugoj oko 800 kilometara raselio je oko pola miliona ljudi i odneo najmanje 20 života. Novi betonski bunkeri, završeni u novembru, daju meštanima osećaj sigurnosti i mesto okupljanja, ali strah od daljeg zaoštravanja ostaje.
Tajlandski nastavnik oslikava bunkere muralima: 'Mir usred haosa'

Na sivim zidovima betonskih bunkera u seoskoj školi na tajlandsko‑kambodžanskoj granici, nastavnik muzičkog oslikava šarene, upečatljive prizore helikoptera, tenkova, vijorećih zastava i vojnika koji nose ranjene – kao način da zabeleži i preživi stvarnost u kojoj živi.
Watthanachai Kamngam, 38-godišnjak koji predaje muziku, kaže da mu slikanje pomaže da povrati kontrolu nad osećanjima dok se suočava sa svakodnevnim zvucima bombardovanja. Škola se nalazi svega pet kilometara od granice, a artiljerijska dejstva ponekad toliko uzdrmaju prozore da su učionice prazne i zamrle.
Obnova sukoba između Tajlanda i Kambodže na granici dugu oko 800 kilometara (500 milja) raselila je približno pola miliona ljudi na obe strane, a prema zvaničnim izvorima najmanje 20 ljudi je poginulo. Raniji sukobi u julu trajali su pet dana i odneli su desetine života; tada je Watthanachai po prvi put uzeo kist kako bi beležio događaje oko sebe.
'Toplo, bezbedno i utešno'
U okolnim selima novi betonski bunkeri, ojačani slojevima plavo‑belih džakova sa peskom, pružaju privremeno utočište. Meštani okupljeni oko male vatre kuvaju lepljivi pirinač i dele trenutke sigurnosti, dok vani tutnje artiljerija.
Sommai Sisuk, 62-godišnji farmer i prodavac lutrijskih listića, kaže: 'Tokom poslednjih borbi nismo imali bunker. Sada, kada pucnjava pojača, možemo da uđemo i osetimo olakšanje – to je promenilo naše svakodnevne živote.'
Ipak, među meštanima vlada uverenje da sukob verovatno neće biti uskoro rešen. 'Borbe će se produžiti. Tajland neće popustiti, a Kambodža takođe neće popustiti', navodi Sommai, ističući koliko su skloništa važna za one koji su odlučili da ostanu i čuvaju imanja, njive i stoku.
Watthanachai dodaje da je slikanje istovremeno lični dokument i poruka drugima: da uprkos strahu i ružnim prizorima, ljudi traže načine da sačuvaju dostojanstvo i zajedništvo. Izveštaj AFP.
Pomozite nam da budemo bolji.






















