Ales Bialiatski, 63-godišnji beloruski aktivista i dobitnik Nobelove nagrade za mir, u prvom intervjuu nakon oslobađanja opisuje teške uslove u zatvoru: slabu medicinsku pomoć, izolaciju i proizvoljne kazne. Navodi da lično nije pretučen, ali ističe nehumane uslove koji pogađaju političke zatvorenike. Bialiatski je među 123 oslobođena zatvorenika u razmeni zbog ukidanja američkih sankcija kalijumskom sektoru, a poručuje da će se boriti za oslobađanje svih preostalih političkih zatvorenika.
Ales Bialiatski O Paklu U Beloruskom Zatvoru — Prvi Intervju Nakon Iznenadnog Oslobađanja

VILNJUS, Litvanija — Nobelovac Ales Bialiatski stigao je na intervju za Associated Press u nedelju u litvanskoj prestonici Vilnjusu odmah nakon stomatološkog pregleda. 63-godišnji borac za ljudska prava vraća se u svakodnevni život posle više od četiri godine provedene u beloruskom pritvoru, nakon što ga je vlast iznenada oslobodila u subotu.
Oslobađanje i put iz zatvora
Bialiatski je opisao kako su ga u ranim jutarnjim satima probudili u prenatrpanom ćelijskom prostoru u kazneno-popravnom zavodu (KPZ) broj 9 na istoku Belorusije i naložili mu da spakuje stvari. Slepi povez preko očiju i prevoz učinili su da ne zna tačno gde ga vode — jedino je razumeo da se kreću na zapad. U Vilnjusu se prvi put posle godina zagrlio sa suprugom.
"Kad sam prešao granicu, osećao sam se kao da sam isplivao sa dna mora na površinu. Ima mnogo vazduha i sunca, a tamo ste u sasvim drugoj situaciji — pod pritiskom," rekao je za AP.
Uslovi u zatvoru
Bialiatski navodi da je medicinska pomoć u koloniji bila minimalna: za stomatološke probleme navodno je jedina opcija bila vađenje zuba. Iako tvrdi da nije pretučen — što je pripisao svom statusu dobitnika Nobelove nagrade — opisao je česte poteze koji pogađaju sve političke zatvorenike: izolaciju u samicama, proizvoljne kazne za manje prekršaje, zabranu susreta sa porodicom i retko pristizanje pisama.
"Možemo bez sumnje govoriti o nehumanom tretmanu, o stvaranju uslova koji narušavaju integritet i ljudsko dostojanstvo," rekao je.
Politički kontekst
Bialiatski je bio među 123 zatvorenika koje je Belorusija oslobodila u zamenu za ukidanje američkih sankcija nametnutih kalijumskom (potash) sektoru, važnom za privredu zemlje. Belorusija, blizak saveznik Rusije, suočava se s izolacijom i sankcijama Zapada zbog gušenja ljudskih prava i dozvoljavanja ruske vojne aktivnosti na svojoj teritoriji nakon 2022. godine. U nastojanju da se približi Zapadu, vojna vlast je od jula 2024. oslobodila stotine zatvorenika.
Bialiatski je 2022. dobio Nobelovu nagradu za mir zajedno sa ruskom grupom Memorial i ukrajinskim Centrom za građanske slobode. Nagradu je primio dok je bio u pritvoru, a kasnije je osuđen na deset godina zbog optužbi za šverc i finansiranje radnji koje su vlasti ocenile kao narušavanje javnog reda — optužbe koje su mnogi smatrali politički motivisanim.
Osnivač Viasne, najstarije beloruske organizacije za ljudska prava, izrazio je zabrinutost za kolege koji i dalje robijaju: među njima su Marfa Rabkova i Valiantsin Stefanović. Prema podacima Viasne, još 1.110 političkih zatvorenika ostaje iza rešetaka.
"Uprkos oslobađanjima, novi ljudi redovno završe iza rešetaka. Dešava se neka vrsta šizofrenije: jednom rukom vlasti puštaju zatvorenike, a drugom pritvaraju nove da bi ih potom mogle menjati," ocenio je Bialiatski.
Dalji planovi
Bialiatski poručuje da će nastaviti da se bori za oslobađanje svih političkih zatvorenika i da će iskoristiti svoj status nobelovca — za koji je saznao dok je bio u zatvoru — kako bi podržao Beloruse "koji su izabrali slobodu". Naglasio je da je Nobelova nagrada simbol priznanja za celo belorusko civilno društvo i poziv vlastima na promene.
Napomena: Podaci i izjave zasnovani su na intervjuu za Associated Press i informacijama koje je objavila organizacija Viasna.
Pomozite nam da budemo bolji.


































