Tim ronilaca iz California Academy of Sciences u novembru je zaronio u zonu sumraka ispod Guama i izvukao 13 monitora koji su više od osam godina beležili podatke. Naučnici su identifikovali oko 2.000 primeraka: 100 prvi put u regionu i ~20 potencijalno novih vrsta. Međutim, svaka lokacija je zagađena plastičnim otpadom, a preliminarni podaci ukazuju na trende zagrevanja i na većim dubinama.
Naučnici Zaronili U Zonu Sumraka Ispod Guama: Otkrili Neviđene Vrste — Ali Našli I Naše Smeće

Samo mala količina svetlosti dopire do više od 300 stopa (oko 90 m) ispod površine mora kod obale Guama. I u toku dana, ljudskom oku te vode deluju kao sumrak.
Ovaj pojas, poznat kao zona sumraka, jedan je od najmanje istraženih ekosistema na Zemlji jer mu je pristup težak, skup i opasan — moguć je jedino podmornicama, daljinski upravljanim vozilima ili posebno obučenim tehničkim roniocima.
Ekspedicija i cilj
U novembru je tim naučnih ronilaca iz California Academy of Sciences (Kalifornijska akademija nauka) izveo osam rizičnih zaronâ. Njihov zadatak bio je da izvuku monitore za praćenje koji su više od osam godina postavljeni na dubljim grebenima Guama i beleže promene u morskom životu i temperaturi.
Šta su pronašli
Tokom čišćenja i obrade 13 izvađenih monitora u University of Guam Marine Laboratory, naučnici su identifikovali oko 2.000 primeraka. Među njima, 100 vrsta je zabeleženo prvi put u regionu, a oko 20 uzoraka je potencijalno novih za nauku.
Među zapaženim pronađenim vrstama su moguća nova vrsta kardinal ribe, rak sa narandžastim kandžama koji ranije nije prijavljen na Guamu i nova vrsta morskog puža sa žuto-ružičastim pegama. Posebno je zapažen hermit rak (rak-lovac) koji kao kućicu koristi bivalvne školjke umesto uobičajenih puževih kućica, što pokazuje neobične adaptacije.
Kako rone i koje su opasnosti
Za ovakve zaronâ standardna ronilačka oprema nije dovoljna — rekreativni ronioci retko idu ispod 130 stopa. Tehnički ronioci koriste specijalizovane mešavine gasova (npr. helijum + kiseonik) i složene režime dekompresije. Što su dublje, to se više gasova rastvara u telu i mora se izlaziti iz organizma veoma sporo da bi se izbegla dekompresiona bolest.
„Ako ostanemo samo 10 minuta na 500 stopa, trebalo bi nam šest sati da se popnemo“, rekao je Luiz Rocha, kustos za ihtiologiju u California Academy of Sciences, objašnjavajući zašto ronioci često imaju manje od 30 minuta za rad na dnu.
Monitori i metoda
Prikupljeni monitori su sastavljeni od PVC ploča dimenzija oko 30 x 30 cm koje funkcionišu kao veštački grebeni — mali podvodni hoteli koje kolonizuju organizmi. Na površinu su izvađeni obojeni živopisnim nijansama, fotografisani i pažljivo rastavljeni; prikupljeni su uzorci za morfološku i DNK analizu.
Pretnje koje otkrivaju
Osim uzbudljivih otkrića, ronioce je tokom svakog zaronâ dočekalo i ljudsko smeće. Studije pokazuju da se količina plastičnog otpada, uglavnom iz ribarske industrije, povećava sa dubinom i dostiže maksimum u zoni sumraka. Rocha upozorava: „Često smo prvi ljudi koji vide ove dublje grebene — i gotovo uvek nalazimo ljudski otpad."
Preliminarni podaci o temperaturi takođe pokazuju znake zagrevanja i na većim dubinama, što dovodi u pitanje pretpostavku da bi dublje zone mogle služiti kao sigurno utočište od klimatskih promena.
Šta sledi
Ova novembarska misija predstavlja početak dvogodišnjeg programa prikupljanja ukupno 76 monitora sa grebena širom Pacifika, uključujući Palau, Francusku Polineziju i Maršalova Ostrva. Cilj je dobiti širu, detaljniju sliku života u zoni sumraka i proceniti kako najbolje zaštititi ovaj slabo istraženi, ali ranjivi ekosistem.
Za sadašnji rad: pronađeno je ~2.000 primeraka, 100 vrsta zabeleženo je prvi put u regionu, a 20 uzoraka su potencijalno nove vrste. Stručnjaci ističu hitnu potrebu za većom kontrolom zagađenja i praćenjem klimatskih promena na svim dubinama.
Pomozite nam da budemo bolji.




























