Eksperiment Uppsala i Beograd tima pratio je semenke bube Acanthoscelides obtectus skoro 40 godina, kroz oko 200 generacija, da bi ispitao uticaj seksualne selekcije. Populacije izložene jakom seksualnom pritisku evoluirale su više nego dvostruko brže i postale su genetski i reproduktivno različite od populacija sa ograničenom selekcijom. Istraživači su zabeležili promene u sastavu semene tečnosti i u ženskim receptorima, što ukazuje na koevoluciju, uz opreznu napomenu da prirodna selekcija možda takođe igra ulogu.
40 Godina Posmatranja: Seksualna Selekcija Ubrzava Evoluciju Semenih Buba

Tokom gotovo četiri decenije, istraživači iz Univerziteta u Uppsali (Švedska) i Univerziteta u Beogradu pratili su kako seksualna selekcija utiče na evoluciju semenih buba Acanthoscelides obtectus. Eksperiment je obuhvatio oko 200 generacija i prikazao neočekivano brzo razilaženje populacija pod različitim režimima parenja.
Populacije su bile podešene u dva režima: u jednom su mužjaci mogli slobodno da konkurišu za partnerke (jak oblik seksualne selekcije), dok je u drugom svaka ženka bila uparena sa samo jednim mužjakom (slaba seksualna selekcija). Zbog kratkog životnog ciklusa ovih buba i pogodnih laboratorijskih uslova, naučnici su imali retku priliku da prate evoluciju u realnom vremenu kroz stotine generacija.
Šta su istraživači zabeležili
Rezultati, objavljeni u časopisu Evolution Letters, pokazuju da su populacije izložene jakom seksualnom pritisku vremenom postale značajno različitije jedna od druge — kako na nivou genoma, tako i u reproduktivnim karakteristikama. Prema rečima glavnog autora, Görana Arnqvista, populacije pod jakom seksualnom selekcijom evoluirale su više nego dvostruko brže u različitim pravcima u poređenju sa populacijama gde je selekcija bila ograničena.
Istraživači su posebno uočili promene u sastavu semene tečnosti: mužjaci iz populacije sa jakom seksualnom selekcijom prenosili su drugačije mešavine peptida i proteina (tzv. kopulacioni koktel) nego mužjaci iz populacije sa slabom selekcijom. Istovremeno su zabeležene i promene u receptorima kod ženki, što ukazuje na koevoluciju muških i ženskih reproduktivnih sistema — i to bez promena u spoljnoj sredini ili ekosistemu.
"Ovaj proteinski 'koktel', kao i ukrasi koje mužjaci razvijaju kod nekih životinja, predstavljaju karakteristike vezane za reproduktivni uspeh i mogu pokrenuti evoluciju," izjavio je Arnqvist. "Dve stotine generacija nije dovoljno za kompletno specijaciju, ali kroz desetine ili stotine hiljada generacija razlike mogu postati toliko velike da populacije više ne mogu međusobno da se pare."
Ograničenja i dalje smernice
Autori studije naglašavaju da iako eksperimenti snažno upućuju na ulogu seksualne selekcije u ubrzanju evolucije, uticaj prirodne selekcije ne može biti u potpunosti isključen. Veza između promena u reproduktivnim proteinima i direktnog uzroka evolucije u ovom radu je inferencijalna — odnosno zasnovana na pokazanim korelacijama — te su potrebna dodatna ispitivanja i metodološki pristupi kako bi se ta veza dodatno učvrstila.
Ovo dugotrajno istraživanje predstavlja snažan eksperimentalni primer da intenzitet seksualne selekcije može ubrzati genetsko i reproduktivno razilaženje populacija i time doprineti divergenciji vrsta.
Pomozite nam da budemo bolji.




























