ESA planira misiju na Enceladus sa lansiranjem predviđenim za 2042/2043 i očekivanim dolaskom u orbitu oko 2055. Cilj je mekano sletanje i uzorkovanje mlazova vode koji izbijaju iz pukotina u ledu kako bi se tražili bioznaci. Naučnici će posebno tražiti kiralnost aminokiselina i prostorne obrasce koji bi ukazali na žive zajednice. Ako se nađu ubedljivi tragovi, sledeće misije bi mogle pokušati da dospeju do okeana ispod leda.
ESA Kreće Prema Enceladusu: Misija Koja Traži Tragove Života

Evropska svemirska agencija (ESA) planira ambicioznu misiju na Enceladus — ledeni mesec Saturna za koji postoje jaki dokazi da ispod ledene kore krije topao, slani okean. Misija će pokušati da uzorkuje vodene mlazove koji izbijaju iz pukotina u ledu i potraži bioznake koji bi ukazali na prisustvo života.
Zašto je Enceladus važan?
Sonda Cassini je 2005. otkrila gejzire koji izbacuju vodu, led i gasove iz površine Enceladusa. Analize tih mlazova pokazale su prisustvo organskih materija, soli i elemenata neophodnih za hemiju života. Nedavna revizija podataka dodatno je identifikovala složene organske molekule, što pojačava nadu da se ispod leda odvijaju aktivne hemijske reakcije.
Šta planira misija?
Misija je planirana za lansiranje 2042. ili 2043. godine. Svemirski brod će putovati oko osam godina do Saturnovog sistema, napraviti gravitacioni manevar pored Titana i ući u orbitu oko Enceladusa očekivano oko 2055. godine. Nakon mapiranja južnog pola — regije gde je ledena kora najtanja — sledi meko sletanje landera i uzorkovanje vode koja pada iz mlazova.
Koje tragove života će tražiti?
Naučnici će se fokusirati na bioznake: hemijske potpise i strukture koje je teško objasniti abiogenim procesima. Posebna pažnja biće usmerena na kiralnost aminokiselina — asimetriju koja, ako je dominantna u jednom smeru, može biti znak biološke proizvodnje — i na prostornu koncentraciju bioznakova (grupisanje), što bi moglo ukazati na žive zajednice.
Dr Joern Helbert, direktor Direktorata za nauku o Sunčevom sistemu u ESA, rekao je: "Na Enceladusu imamo poseban slučaj zato što okeanska voda izlazi napolje — to je prilika da direktno uzorkujemo."
Mogući oblici života
Ako život postoji, naučnici pretpostavljaju da bi mogao ličiti na ekstremofile sa Zemljinih hidrotermalnih otvora — tzv. "crnih dimnjaka" — koji koriste hemikalije umesto svetlosti za energiju. Takve zajednice su guste i lokalizovane, pa bi otkrivanje obrazaca klasterizacije u mlazovima ili na površini bio jak trag aktivnosti života.
Šta sledi posle prve misije?
Ako se nađu naznake života ili ubedljivi bioznaci, sledeće misije bi mogle pokušati da dospju ispod ledene kore do samog okeana. NASA već razvija flotu malih plivačkih robota i koncepte termalnih, nuklearno-pokretanih bušaćih sistema koji bi mogli probiti višemiljski led i omogućiti pristup tečnom okeanu ispod.
Misiju su finansijski podržali evropski ministri za nauku; Dr Joseph Aschbacher, direktor ESA, naglasio je uzbuđenje zajednice: "Ako tražite mesta života u Sunčevom sistemu — izvan Zemlje — ovo je jedno od najboljih mesta za traženje."
Bez obzira na ishod, uspeh ove misije mogao bi promeniti našu definiciju nastanjive zone i otvoriti mogućnost da život postoji na mnogim ledenim svetovima u svemiru.
Pomozite nam da budemo bolji.




























