Članak razotkriva manje poznatu priču o stotinama savezničkih ratnih zarobljenika koji su bili u logorima u Nagasakiju kada je 9. avgusta 1945. ispaljena atomska bomba. Dok je Fukuoka No. 2 bio udaljen oko 10 km od epicentra, Fukuoka No. 14 pretrpeo je razaranja u kojima je poginulo najmanje osam zatočenika. Porodice i istraživači decenijama sakupljaju svedočenja, podižu memorijale i traže priznanja za ove često zaboravljene žrtve.
Zaboravljeno poglavlje Nagasakija: Sudbine savezničkih ratnih zarobljenika tokom atomske bombe

NAGASAKI — Stotine savezničkih ratnih zarobljenika nalazile su se u surovim japanskim logorima u Nagasakiju kada je 9. avgusta 1945. izbačena atomska bomba. Njihovo prisustvo u trenutku napada često je ostajalo neprimećeno; porodice i istraživači godinama prikupljaju svedočenja kako bi ispričali priče ovih često zaboravljenih žrtava.
Logori i uslovi
U Nagasakiju su držana dva važnija logora za saveznike: Fukuoka No. 2 i Fukuoka No. 14. U No. 2 logoru bilo je skoro 1.500 zarobljenika koji su tri godine radili u brodogradilištu Kawanami; većina su bili Holanđani zarobljeni u nekadašnjoj Holandskoj Indiji i prebačeni u Japan na tzv. „paklenim brodovima“. Tokom rata, prema POW Research Network Japan, oko 150.000 savezničkih zatvorenika držano je u desetinama logora širom Azije, od čega je oko 36.000 poslato u Japan.
Dan bombardovanja
Kada je B-29 bacio plutonijumsku bombu „Fat Man“ nad Nagasakijem, zatočenici u No. 2 logoru, udaljenom oko 10 km od epicentra, videli su ogroman narandžasti plamen, ljubičasti dim i slojeviti pečurasti oblak. Prozori su se razbili, vrata su odletela, a plafon u bolničkoj zgradi se srušio, zapisao je britanski zatvorenik Tom Humphrey u dnevniku.
Fukuoka No. 14 bio je znatno bliže eksploziji: ciglene zgrade su uništene, osam zatočenika je poginulo, a desetine su povređene. Među preživelim pričama su i one Renea Schafera, koji je video kako cimer umire od teških opekotina, i Australijanca Petera McGrath-Kerra, koji je bio bez svesti pet dana sa prelomljenim rebrima i opekotinama.
Nakon eksplozije i oslobođenje
U danima posle napada, zatočenici iz No. 2 logora pomagali su kolegama iz No. 14 deljenjem pirinča i druge pomoći. Zarobljenici u No. 2 zvanično su obavešteni o japanskoj predaji 18. avgusta, a prvi vazdušni pad hrane za savezničke POW-ove izvršen je 26. avgusta. Preživeli su 13. septembra napustili Nagasaki i otišli ka Filipinima na američkom nosaču aviona.
Sećanje, istraživanja i priznanja
Godinama posle rata porodice i aktivisti podižу spomenike i objavljuju svedočenja. Andre Schram, sin Holanđanina Johan Willema Schrama koji je bio u No. 2 logoru, predstavljao je holandske porodice na memorijalu u Nagasakiju podignutom 2015. godine. Mnogi bivši zatvorenici su tokom života retko govorili o zlostavljanju i prinudnom radu; brojni izveštaji ukazuju na stotine smrtnih slučajeva usled neuhranjenosti, prekomernog rada i bolesti pre samog nuklearnog udara.
Istraživanja su delimično zanemarena i zahtevaju dugu i temeljnu proveru istorijskih dokumenata, ističe Taeko Sasamoto iz POW Research Network. U vezi sa pravom preživelih na medicinsku podršku, japanski zakon iz 1957. postupno je proširio obuhvat; danas postoji oko 99.000 nosilaca sertifikata preživelih, dok je broj dostigao 372.000 1980. godine. Prema POW Research Network, najmanje 11 bivših POW-ova koji su bili u Nagasakiju (sedmoro Holanđana, troje Australijanaca i jedan Britanac) dobilo je sertifikate preživelih.
Značaj i poruke
Ovo poglavlje istorije osvetljava kako žrtve atomske bombe tako i ranije patnje ratnih zarobljenika — dvojnu tragediju koja zahteva sećanje i dalja istraživanja. Aktivnosti kao što su memorijalne ceremonije u Nagasakiju, posredovanje preživelih i rad istraživača poput Shigeakija Morija u Hirošimi doprinose da porodice žrtava budu pronađene i da se njihove priče čuvaju.
Napomena: Ovaj tekst zasniva se na svedočenjima preživelih i podacima koje je objavila POW Research Network Japan i Associated Press.
Pomozite nam da budemo bolji.




























